Da ovaj tekst pišem kao samozapošljiva mama-blogerica iz Nizozemske, recimo, naslov bi bio ‘obitelj ili karijera’? Ili ‘Je li jedno dijete dovoljno?’ da sam mama Njujorčanka sa zavidnom karijerom. Ali pošto se mi bavimo našim šarolikim životima na perspektivnom Balkanu, skoncentrirajmo se na detalje…
Znate onu Dove reklamu kad žene trebaju proći kroz vrata na kojima piše ‘lijepa’ ili ‘prosječna’? Pa većina sebe ocijeni kao prosječnu dok ih prijateljice svrstaju u rubriku lijepih. Naravno, fizički izgled je i veoma podložan subjektivnim osjećajima koje gajimo prema nekome, ali ovdje…
Sve više primjećujem na sebi nekakve mikroskopske promjene. Onakve kad ne možeš točno reći što se promijenilo, ali u danom (poznatom) trenutku, uočiš da ti je vlastita reakcija neočekivana. Recimo kada se dogodi tipična scena, a ti ovaj put slučajno skužiš da nisi poludio.…
Kao i većina majki, pomalo sam zaljubljena u svoje dijete. Zahvaljujući čudima tehnologije, opet kao i većina majki, zlostavljam svoje dijete fotkanjem konstantno. Dnevno dvije, tri sličice, tjedno video, dva, profi naslikavanje jednom, dvaput godišnje. Sve to dovodi do toga da na kompu imam…
Kažu, prava balkanska majka je žena, majka, kraljica i mučenica. Slažem se s tim u potpunosti. Ali radi boljeg razumijevanja ovog teksta, moram naglasiti da taj pojam ima dvije kategorije – pravu mučenicu, ženu koju balkanski konj tuče, zlostavlja, zaje***a, a ona šuti jer…
Ovaj tjedan smo prošli sve. Pripreme za rođendan, ponovni polazak u vrtić, tatino previranje na poslu, tulum za 25 ljudi, moju gripu i Moraninu virozu (s povraćanjem). Osjećam se kao da sam trčala maraton, a onda na cilju dobila zadatak preorat polje. Gripa pomaže,…
Ne bojte se. Neću krenut uzdizati bratstvo i jedinstvo u nebesa i pisati o ‘dobrim prošlim vremenima’, svetom drugu Titu i sl. Ne možemo mi sami sa sobom, a kamoli još i jedni s drugima. Čemu onda ovaj naslov? Iako inače baš i ne…
Evo ga, prošlo je prvih šest mjeseci. Šest mjeseci od kada sam odlučila svoje frustracije, zapažanja i svakodnevni život podijelit ovdje na blogu. Onako, skroz otvoreno, ništa ne očekujući. I sada, 6 mjeseci kasnije, 40 postova kasnije, 1.696 lajkova kasnije i 68.173 posjeta kasnije…
Evo nas opet na početku nove imaginarne godine, godine koja briše staro i daje priliku za nove početke. Tradicionalno se svi radujemo novom neispisanom listu, zatvaranju vrata iza sebe i sl. Iako smo svi svjesni toga da nema novog lista, ništa mi ne ostavljamo…
Ima nešto čarobno u slavljenju Božića na bijelom debelom tepihu pokraj kalijeve peći dok se veliki srebrni bor svjetluca u pozadini. Zvuči umjetno, onako, iscenirano, ali to su Božići u Münchenu moj cijeli zivot. Gledanje života kroz prizmu, gledanje u Narniju, u neki…
