Svi znamo što je zapravo Disneyland. Tantrumi svakih par sati, mrzovoljno cupkanje u dugim redovima, teško odvajanje od svake plišane budalaštine koja se prodaje za previše novaca i konstantno traženje ili wc-a ili nečega za jest. A to su samo roditelji! Još kad ubacimo todlere i malo veću djecu… Kome se to zapravo isplati? Radi li se o skupljoj piti nego tepsiji? Može li se uopće izvesti bez svega gore navedenog? Jesu li slike bolje nego iskustvo bez filtera? I na kraju krajeva, trebate li vam to u životu?
Ja sam tu vrlo upitna za davati objektivne savjete. Jer ja sam ona iz kategorije ‘Disney adult’ što ukratko znači da su sva moja sretna sjećanja u djetinjstvu bila vezana uz video kasete loše kvalitete kupljenje na Hreliću koje mi je tata donosio. Disney je dio mog identiteta i odbijam se sramiti toga. I dalje pratim svaki crtić, svaku novu vijest, svaki dokumentarac pa i seriju yt videa o smrti i Disneylandu (ne šalim se). Ja sam ona koja svaki put kaže: “samo još ovaj put”, a onda čim dođem kući, gledam kad bih mogli ići opet.
I ne mogu to objasniti.
Ne znam u čemu je tajna i odakle dolazi ta magija (ili zaluđenost). Ali tješi kad vidim da nisam jedina. (A mog muža ne tješi kad vidi da sam to prenijela i na djecu, a Disney sve skuplji kako godine prolaze!)
To je nešto o čemu treba otvoreno govoriti. Realno, Disneyland je itekako skup sport. Možda malo i preskup. Pogotovo ako vas zadesi da morate pratiti raspored školskih praznika, ako ste tamo vikendom, ako idete ljeti ili u Halloween sezoni. Cijene se mogu razlikovati jako, a ako je termin popularan – ne samo što ćete platiti puno nego ćete zaglaviti i u redovima.
Dugačkim redovima.
CIjeli dan.
Za doslovno SVE!
Nikad do sada mi se to nije desilo, ali ovaj zadnji put smo i za pojest hot-dog čekali u redu (samo da ga naručite) više od pola sata. Horor. Ali Halloween vikend je jedan od najpopularnijih i park je bio rasprodan, što znači – pun kapacitet. Tako da nije iznenađujuće i svakako je nešto na što se treba pripremiti.
Druga stvar koja ljude zna iznanaditi je ta da Disneyland nije zabavni park kao što je Europapark, Phantasialand ili Gardaland. Ovo nije park u kojem ste tu zbog ludih vožnji, a sve ostalo dolazi onako usput. Disneyland je iskustvo. Disneyland je muzika u Main Streetu, Disney likovi svuda oko vas, svaka trgovina koja je drugačija od prethodne, zabavne parade, različiti ‘svjetovi’ i poneka vožnja. I poznata DIsney preciznost kad su detalji u pitanju.
Za Disney se zapravo treba pripremiti kako bi najbolje mogli iskoristiti ono što nudi.
Pa tako ‘oni veliki’ koji su ludi za avanturama, više toga imaju za vidjeti u Disney Studios parku. Ovi ludi kao ja, ipak malo više vole Disneyland. Bitno je imati njihov app i dobro se upoznati s njim kako biste lakše pratili gdje su gužve, gdje su likovi, kada su parade i kada se što zatvara.
Disneyland je odlično povezan s Parizom, samo pola sata vožnje pariškim RER-om, ali ako možete, Disney hoteli su po meni puno bolja opcija. Dnevna karta ulaska u jedan od parkova zna biti poprilično skupa. Ali rezervacijom noćenja u jednom od Disneyland hotela (koji su 5 min vožnje busom, koji ide svakih 15 min) dobivate ulaznice za dva dana i dva parka. Mislim, ne dobivate vi ništa, sve vi to uredno platite. Ali ovako možda platite ipak malo manje. Dakle, rezervacijom hotela u cijenu vam ulazi ulaznica za oba dana, za oba parka, i uz njih dobivate tzv. Extra Magic Time što znači da u parku možete ostati sat i pol duže od svih koji ulaze uz normalnu ulaznicu, i ući sat i pol ranije. A to je velika stvar!
Hoteli imaju hotelske sobe po istom principu, zapravo vam veća cijena često znači samo ljepši ulazni hol, malo ljepši restoran, možda bazen i sl – nešto što vam ne treba nužno pošto ćete od jutra do sutra biti u parku, tako da se ne bojte uzeti najjeftiniji hotel. (Mi smo bili u Cheyennu i Santa Fe. Ista kategorija, meni osobno je Cheyenne malo šarmantniji.) Ponuda je najbolja na službenim stranicama Disneylanda gdje često uz hotel i ulaznicu možete dobiti i još neke pogodnosti.
Još uvijek je slavna slučajnost bila kada sam ja išla provjeriti ‘koliko uopće košta tako nešto’ i 3 mj prije Moraninog rođendana ulovila ponudu u kojoj su djeca imala besplatan ulaz, a uz ulaznice smo dobili i Fast Pass karticu koja život znači. Ponuda je vrijedila samo za siječanj i veljaču jer je tada najlošija sezona u Disneylandu – idealna prilika za vas koji imate predškolce (ili ako još uvijek postoji ono ‘ferije za skijanje’ u Hrvatskoj) jer zime ovdje nisu tako hladne kao kod nas. Bilo je sasvim slučajno, a ispostavilo se kao idealno. Caka je bila u tome da sam kopala puno prije nego mi je trebalo i bila sam fleksibilna za datume.
Ono što u Disneylandu nije baš najsretnija opcija je – hrana. Hrana je skupa i generalno prosječna. Ide u smjeru fast food-a, a ako ne ide, ozbiljno ćete ju platiti. I ne samo to već ćete imati i sreće ako dođete do nje pošto se i restorani u Disneylandu rezerviraju mjesecima unaprijed. Ono što je moja preporuka je da, ako imate curice, razmislite barem o doručku s princezama. To je iskustvo koje je nezamjenjivo, i, iako skupo, puno je jeftinije od ručka ili večere, a uz hotelski smještaj dobijete i na to popust.
Fast pass je nešto što vas mora zanimati. Prije se plaćao kao dodatna kartica (i bio je skup, oko 70ak eura po osobi, ako se ne varam), ali vam on daje mogućnost da ‘preskačete red’. Sada više ne postoji kao kartica već u app-u imate mogućnost platiti za pojedinačnu vožnju koju želite. Može biti poprilično skup sport, ali Morana i ja smo se dogovorile da ga koristimo za 2 vožnje u danu i to samo one najpopularnije i dobro je šljakalo (kontrolirale smo trošenje, a red je bio preskočen).
Osim toga, trebate naći sheme. Pa tako koristiti single ride opcije, baby switch opcije i sl. Pratiti vrijeme čekanja pa tako biti spreman trčati na vožnju u kojoj se prepolovio red jer npr. parada počinje. Jer tužan je Disneyland u kojem se provozate dva puta na vrtuljku i ostatak dana jedete hot-dog i čekate u redu.
Nakon našeg trećeg puta (četvrtog mog hehe) mogu zaista reći da sad već dobro poznajem sistem i da znam kako dobiti najviše iz svega toga. Uz napomenu da ništa nije savršeno i da će sigurno biti trzavica na putu. Jedna od tih je i sporna hrana – ako odsjedate u hotelima, imajte na umu da nema standardne trgovine nigdje u blizini. Znači, ako želite jabuku za dijete ili kašicu predvečer, dobro je riješiti to prije dolaska u hotel. Također – Disneyland službeno ne služi alkohol, ali pošto smo ipak u Francuskoj, ako obratite pažnju, može se pronaći poneka čaša šampanjca za umorne roditelje. 😉
Ljepota Disneylanda je u tome što je uvijek drugačiji. I zaista se uvijek možete vratiti. Mi, evo, nakon toliko puta i dalje imamo vožnje koje još nisu došle na red i sezone u kojima želimo doći. Ili želim ja! 😀 Ali i dalje uvijek napominjem da sam ja zaista fan što me čini vrlo subjektivnom i, uz to, imali smo taj put iz snova kada smo puno dana bili u polu-praznom parku. I mislim da je to postavilo temelje u sjećanju koji ona svaki sljedeći put doživljavaju kao dodatni bonus.
Često je i pitanje isplati li se otići i samo na jedan dan. Po meni – isplati. Moja djeca se još uvijek nigdje nisu obradovala kao na ulasku u Disneyland i meni je to dovoljan dokaz.
Tako da, ako razmišljate o Disneylandu, ozbiljno razmislite o dolasku izvan sezone. Ili barem izaberite neki radni dan.
Nećete požaliti. (Iako vaš novčanik vrlo vjerojatno hoće.)
Za one koje zanima isplati li se ići u Pariz s djecom – moja slobodna procjena je ovdje.
