Dijete je sretno stiglo kući iz vrtića, ručak je uspješno završen, odigrana je zajednička ‘partija’ legića i, dok se ona igrala sama u sobi, a mališan spavao, pomislila sam kako je ovo idealan trenutak da krenem gledati dokumentarnu seriju o Rimskom carstvu. Nema ni jednog razloga koji me sprječava u tome (točnije, nema muža da mi prevrće očima jer ‘opet povijesni dokumentarci na tv-u, sestro?’). Tako da sam si upalila telku i nakon petnaestak minuta prošetala u kuhinju po kavu jer čujem sve, ne moram gledati svaku sekundu. I nisam. Do trenutka u kojem me Morana (koju nisam čula da se ušuljala) pitala zašto je ovaj čiko gol s dvije tete u krevetu?
Znate onaj usporeni snimak kad glavni akcijski junak preskače prepreku (u ovom slučaju kuhinju, naravno) u jednom zamahu i istovremeno, prije nego što se dočekao na noge, u okretu grabi oružje u blizini (u ovom slučaju daljinski) dok mu preko lica i dalje prelazi ‘WTF?!’ izraz? E, to.
Upravo to se dogodilo.
I zaista, u trenutku prebacivanja u facu me s tv-a gledala fino osvijetljena napurdana muška guzica u po’ bijela dana. U dokumentarnoj seriji koja je tu da nas nauči malo više o povijesti. Ne znam čega, više nisam sigurna. Ali znam da sam bila bijesna. Bijesna na sebe jer sam pomislila na tren da u ovo divno vrijeme veličanja razlika i ljudskih prava, ne smijem upaliti tv na 35 sekundi ako nisam prije toga detaljno pregledala sadržaj onoga što ću gledati. Jer će me u protivnom pljusnuti neki od ljudskih spolnih organa kad to budem najmanje očekivala.
I lijepo je znati da je svijet veliko selo u kojem se borimo za slobode koje nam padnu na pamet, ali mene svejedno zanima zašto te slobode nisu malo više u kategoriji liječenja bolesti, gladi ili ženskog položaja u društvu, a jesu malo više u kategoriji ‘pornografija više nije tabu, ajd da je sad bude SVUGDJE!’ Ili sam ja zastarjeli šišmiš koji misli da mogu živjeti sasvim ok čak i ako ne bude scena eksplicitnog seksa u svakoj (ali baš svakoj) epizodi odvjetničke serije, npr. Ili povijesnog dokumentarca. Ili komedije kojoj je tema obiteljski život?! Što je iduće? Santas Bedroom Chronicles za Božić, ili?
Volim misliti da sam otvorena i liberalna. I majkumu, pa jesam! Stvarno jesam! I ne vrijeđa me ženska dojka u kadru kao što me ne vrijeđa niti jedan dio ljudskog tijela, niti jedna ljudska priča kao niti jedna društvena skupina. Nemam problem s razgovorom o ljudskoj seksualnosti niti u kojoj fazi! Ali zaista ne razumijem forsiranje da eksplicitan seks (i eksplicitno nasilje, da ne zaboravim) mora biti baš u svakoj glupariji koju otvorite. ‘Alo, neki od nas imaju i djecu koju pokušavaju odgajati! A osim što ovo otežava situaciju, nitko ne priča o posljedicama koje će im ostaviti. Pokušajte vi odrastati u tom svijetu! Jer, hej, mi smo liberalna generacija i mi smo si svijet napravili po svojoj mjeri. Želi li svaki prosječni četrdesetogodišnjak vidjeti sise gdje god može? Čini se da da. Ali to ne znači niti da je trenutno stanje normalno, niti da su želje prosječnog četrdesetogodišnjaka nešto što cijelo društvo treba ispoštovati!
Vi i ja znamo da nije normalno da pjevačica leži potrbuške na sijenu dok u jedva vidljivim gaćicama diže guzicu u zrak nekoliko puta zaredom. Recite što god želite, ali to nije umjetnost. To je prodavanje za lajkove. Ali znate li što djeca vide u tome? Normalan uzorak ponašanja. Jer je svugdje, ne samo na omraženom tv-u. A onda odrastu u nesigurne tinejdžere koji misle da je takav uzorak ponašanje, ne samo normalan, već i poželjan. Jer tako se ‘zarađuje ljubav’. Što onda dovodi do kasnije nezadovoljnih mladih ljudi opsjednuti potragom za seksom kakav ne postoji. Jer ono što je normalno, više nije dovoljno. A kako će i biti? Kada ih sve što su ikada vidjeli naučilo da postoji neki paralelni svijet u kojem je samo užitak cilj, samo zadovoljavanje najnižih impulsa norma. Vrijedan si onoliko koliko te lajkaju. A lajkaju te više, ako imaš odjeće manje. Osnovna matematika.
Naravno, sve ovo je pojednostavljanje problema i ja nisam dovoljno stručna da ga rješavam. Licemjeri će na to još nabaciti da budem prava mater i jednostavno ne gledam ono što ‘ne smijem’ pred djecom. Ali točno to i je problem. Zadnjih godina se sadržaj koji im mogu ponuditi rapidno smanjuje. Krivo sam se izrazile – ne ponuditi njima, ponuditi sebi, ali u terminu u kojem su oni budni! Nije li to žalosno?! Da ja, kao odgovorni roditelj, strahujem od ekrana bilo kakve vrste jer ne znam što će me dočekati s druge strane?
Ali hajde i to. Ok. Preživjet ću. Gledat ću Rimljane kad djeca spavaju, na radost i veselje vlastitog muža. Ali što je s njima? Tko će skakati preko kuhinje kad si upale video za osam godina sami? Ja sada rado obavljam svoju policijsku ulogu, ali ona neće trajati vječno. Tko će ih zaštiti od sadržaja u školi, na mobilnim telefonima, kod frendice kod kuće koja gleda tv bez nadzora?
Moja djeca nisu naučena da idu kroz život zatvorenih očiju i učimo ih o svijetu sve što možemo. Na razini koja je njima prihvatljiva. I Morana, kao šestogodišnje dijete zna sve o rađanju djece, ženskim menstruacijskim ciklusima, ljubavi i prestanku iste, o karcinomima i o smrti. Zna ono što ju je život naučio. I ono što je mama objasnila. A mama objašnjava dan i noć jer je mama svjesna da svijet koji je na tv-u nije onaj u kojem će živjeti, pogotovo jer je djevojčica. Ali učiti dijete o seksualnosti nije isto što i pokazati mu eksplicitnu simulaciju seksa bez ikakvog konteksta. A došli smo u situaciju da to trenutno ne gledamo samo u crtićima i na Dnevniku. Valjda.
Zato me i ljuti ova tema. Jer joj ne vidim rješenje. Jer se ponekad osjećam potpuno sama u njoj. Jer mi je dosta toga da filtriram sve što gledamo, slušamo i na što nailazimo. I licemjerno je to društvo koje stvaramo – baš zato što možemo pronaći sve što želimo, u tom trenutku u kojem želimo, zašto ne ostavimo slobodu djeci da odrastu bez tog pritiska. Iskreno vjerujem da na raznim stranicama možete pronaći puno golih teta iz rimskog doba, ako vas to veseli. Ali odrasli ljudi bi trebali biti dovoljno pametni da im se u dokumentarcu sugerira seksualni život Rimljana bez da se eksplicitno prikaže. Jer tako malo više o Rimu možemo naučiti i ja i moje dijete, ako ju zanima.
A ovako je jedina misao koju imam dok gasim tv bez da sam završila kavu: “Zar i ti sine Brute?!”
#misusovo
