I gdje su sada sve slikovnice?

Uhvatila me manija. Sjela sam za stol i obavila webshopping od kojeg me odmah uhvatila mučnina u stomaku, ali nisam se mogla kontrolirati. Jednostavno sam morala kupiti sve. I sada, nakon što je narudžba već obavljena, razmišljam kako ću se opravdati pred mužem, pred bogom i pred ljudima. Jesam zaboravila da  čekam neki honorar? Možda odradim još koji dodatni prilog na poslu? Možda dijete ima još nešto novaca u kasici? Jer bogzna da ja na računu više nemam. Ne nakon ove kupnje. I istina je, ovih par tjedana smo šopingirali po h&m-u, po Ikei, obnavljali smo odjeću za kišu, ruksake za vrtić, kupovali baletnu opremu i što već ne. Ali ovaj šoping koji će me koštati života (a možda i razvoda braka) uključuje – slikovnice .

Da, dame i gospodo. Upravo sam potrošila popriličnu svotu novaca kupujući slikovnice vlastitom djetetu. Može li mi to tko zamjeriti? Vjerojatno može. Ali hajde da krenemo ispočetka, da okajanje bude potpuno. 

Da ne uljepšavam, knjige su moj život. Volim ih čitati, držati, mirisati, opipati, gledati na polici. Ako volim neku knjigu, nema ograničenja u tome koliko puta ću je pročitati. Nema. I takva sam cijeli život – temelji su postavljeni davno, uz more divnih slikovnica, audio priča i svjetova koje su oni pobuđivali. I konstantno sam željela to isto prenijeti na vlastito dijete. Ispostavilo se da je to puno teže u praksi nego u teoriji, a ja sam se našla pred neobičnim problemom sa slikovnicama. Željela sam ih hrpu, a nismo imali gotovo ni jednu. Gdje smo krivo skrenuli?

Naravno da imamo brdo slikovnica za zaista malu djecu. One debele kartonske slikovnice s par redova, idealne za kratko čitanje bebama. S mekanim dijelovima za opipati, sa šljokicama i šarenim detaljima, sa simpatičnim likovima koji su tu da djecu nauče osnovne pojmove i lakše ih uvedu u san. Imamo mi i tonu slikovnica za koje nitko ne zna kako su se našle ovdje – šarene slikovnice dobivene kao usputni pokloni, bez pravog sadržaja i dosadnjikavih predvidljivih priča. I jasno mi je kako ljudi dođu do takvih slikovnica. Slikovnica se uvijek čini kao dobar poklon za dijete. Simpatičan, a ne previše skup. Jedini problem je taj što najčešće dobra slikovnica ne ulazi u kategoriju usputnog poklona. Jer kvalitetna slikovnica je skupa, najčešće ne toliko uočljiva na prvu i potraga za istom nerijetko liči na potragu za iglom u plastu sijena.

I to je ono što mi je otežavalo postupak i obeshrabrilo me SVAKI PUT. Ušla bih u knjižaru i preplavilo bi me more slikovnica. Svih formata, konstrukcija, cjenovnih razreda i kvalitete. Stajale su jedna na drugoj, jedna preko druge, jedna u drugoj i u istom redu se izmjenjivale one za bebe s onima za veću djecu, izmjenjivale su se klasične bajke s knjigama za grickanje i kupanje, izmjenjivale su se prve enciklopedije, Biblije za djecu i knjige o tome kako biti buduća ‘teta koja pravi nokte’. Ne šalim se. I to sam našla. Ako bih i odvojila sat dva, da se pokušam snaći u tom ćumezu, završila bih sa šest knjiga u rukama i poraznom činjenicom da me to košta +/- 600 kn. Pošto mi je donošenje odluka jača strana, završavalo se tako da bih sve vratila na policu. I izašla umorna, poražena i razočarana. Bez slikovnice.

Druga opcija koje sam se kasnije sjetila, uključivala je webshop. Da znate koji sam si mentalni high five dala kad sam se napokon sjetila da živimo u 21. stoljeću i da tako mogu brzo i lako naći što mi treba! I naručiti na maminu adresu jer – Njemačka, jelte. Ali nema veze, plaćat ćemo duplu poštarinu, samo nam slikovnica dajte! Euforija nije dugo trajala jer webshopovi imaju tu jednu simpatičnu karakteristiku: u pokušaju da prosejčnom kupcu prodaju slikovnicu, oni stave opis od rečenice (ili ga izostave kompletno) i sliku naslovne stranice. I to je to. TO. JE. TO. I ja bih na temelju toga trebala znati valja li slikovnica?! Slikovnica, kao, knjiga u kojoj je glavni naglasak na slikama koje ju krase?!

A to je da preskočim razgovor o svim slikovnicama koje sam, baš tako, brzopleto kupila i onda blejala u njih kao tele u šarena vrata. Ne mogu vam nabrojati sve situacije u kojima sam si šaptala u bradu ‘kakvo je ovo sranje?!‘ dok sam čitala djetetu priču. Nelogičnosti teksta, pravopisne greške, jezik neprilagođen dobi, izostavljanje bitnih detalja, ilustracije koje su, pa ono, basic (da budem potpuni snob), rima od koje se želim baciti kroz prozor i još more divnih zamjerki koje bih mogla nabrojati. 

I to me počelo žalostiti. Jer sjećam se dana, tjedana i mjeseci koje sam provela u svojoj sobi listajući, čitajući i upijajući svemir koji mi se nudio. A ovo nije izgledalo tako. I meni ovo nije bilo dovoljno. To nije ono što želim! Jer znam što znači biti očaran ilustracijom, što znači biti uvučen u priču! A sve ovo što se nudi okolo apsolutno ne zadovoljava te kriterije. S tim da je tu i dodatno pitanje identiteta kod nas gastarbajtera. Vidite, veliku većinu slikovnica koje me oduševljavaju, mogu bez problema naći u originalu. Ali ne želim. Ako postoji prijevod koji je dobar, uvijek ću se prvo odlučiti za hrvatsku slikovnicu jer ne želim da dijete izgubi tu sponu koju imamo s materinjim jezikom. Jer psovat i tepat uvijek moraš na materinjem, pitajte bilo koga. Što znači da morate osjećati na materinjem. Ali i čitati. Ne uvijek i ne sve, ali postoji nešto u posebnom prenošenju emocije kada čitamo na jeziku koji nam je bio prvi. 

Zbog svega toga vrag mi nije dao mira i bacila sam se u potragu. Jednostavno sam znala da moraju postojati mame koje su se već našle pred ovim problemom. Mame koje mi mogu pomoći. I nisam se prevarila! Za početak, krenula sam forsirati TinyTomboys da nam napravi post/IGTV preporuku slikovnica, ali dok se ona odluči, kopala sam dalje. I šokirano ustvrdila da najbolja book-blogerica (se to tako zove?) s ovih prostora ima blog na kojem piše samo o slikovnicama!! Radi se o Ivi Rajić, većini poznatoj pod imenom Bibliovca, i njenom malom blogu za djecu i o djeci – Bibliovčici. A ono što Iva kaže da valja, mora valjati. Zbogom pameti, kartice hello! 

Što vam pametno imam za reći, na kraju? Nemojte odustati od slikovnica. Ja sam si dopustila da zapustim to područje jedan period, ali sam se trgnula. Cozy kutak imamo, zima se ionako približava, nabacit ćemo još koju dekicu i riješiti taj hygge osjećaj. I slikovnice će doći da nas odvedu u te neke druge svjetove, zajedno. Nije li to svečani trenutak u životu svakog roditelja?! Kad napokon možeš utonuti u prave bajke, a ne samo poput gramafonske ploče vrtiti šest istih pjesmica u krug!  Naravno, neću zadržati sve vrijedne informacije samo za sebe – pripremila sam vam intervju s Ivom (ovdje), a ja sam odlučila, dok iščekujem svoju pošiljku koju ću još dugo otplaćivati, nabrojati vam par slikovnica koje već imamo i s kojima sam pogodila. Slučajno. Ako vam se prikaz svidi, vi vičite, pa ćemo vam pokazati i nove kad dođu. Nove na sva tri jezika, da budem konkretna. Možda i vama dam ideju – a i blagdani samo što nisu, trebat će nam svima!

Pa tako, za one koje zanima, možete pogledati moje i Moranino predstavljanje slikovnica ovdje, na mom IGTV kanalu. Uživajte!  

Slikovnice koje spominjemo su ove:

1. Vuk koji je htio biti druge boje/obići svijet/pronaći ljubav
2. Olivia
3. Snjeguljica/Crvenkapica/Mačak u čizmama
4. Tamo gdje su divlji stvori
5. Pogodi koliko te volim
6. Ježeva kućica

Nove slikovnice koje čekamo:

1. Orkestar svira Orašara
2. Atlas za djecu (njem)
3. Kako postati balerina
4. Noćni vrtlar
5. Mjesta na metli uvijek ima
6. Tajni život princeza
7. Der Nussknacker
8. Moonlight School (cat/mouse/owl)

Planiramo kupiti u budućnosti:

1. Krava na Mjesecu
2. Ocean do neba
3. Vuk koji je htio biti umjetnik/zalutao u zemlju bajki/slavio rođendan/se bojao vlastite sjene
4. Snježna kraljica
5. Što je bubamara čula
6. Tri strašna zmaja
7. Not Every Princess