Youtuberi na stupu srama

Iako su youtuberi zanimanje poprilično novog kova, brzo su se udomaćili u stare uzorke ponašanja. Baš poput influencera svih vrsta, od starta im se predbacuje da ne rade ništa, nemaju pojma ni o čemu, pare im padaju s neba, a oni se za to vrijeme valjaju u vlastitom samoljublju pred ogledalom. Nepristrani promatrač zaključio bi da nas horda egotripera prisiljava da gledamo njihov zastrašujuće glup i dosadan sadržaj dok nam otimaju pare iz džepova.

Čini se to kao jedina moguća opcija kada pogledate napise u medijima i u ponekim komentarima. Jer svi, naravno, imaju ‘pravo na mišljenje’.

Što nas onda dovodi do zbunjujuće matematičke jednadžbe s jednom nepoznanicom (a znamo da te nikad nisu bile lake, osim ako znaš matematiku): tko gleda te ljude? Tko im prati sadržaj? Tko zna svaki njihov korak, kupuje stvari koje oni imaju po kući, kopira njihov stil odijevanja i konstantno ih provlači kao motiv svih lifestyle (ili trač, ovisi o osobi) ćaskanja na kavama s frendicama? Kako youtuberi uopće uspijevaju? Srećom, meni je matematika išla tako da ovdje za mene nema nepoznanice.

A vjerujem ni za vas.

Škakljiva je ovo tema jer se uvijek postavlja pitanje sadržaja koji gledamo. A to je stvar vlastitih preferencija i tu vam nitko ništa ne može. To vam je kao što svi znamo da je Big Brother smeće, a svi ga, eto, gledaju. I lijepo je da imate temu za pauzu na poslu, ali možda bi bilo vrijeme da si priznamo dvije stvari:
a) licemjerno je srati po nečemu što redovno pratiš sa zanimanjem i
b) nije zdravo ni za mozak ni za ostale organe pratiti nešto što te živcira, nervira i podiže ti krvni tlak.
Ali ja nisam vaš osobni liječnik tako da neću propisivati nikakve tretmane i lijekove. Svatko zna za sebe, zar ne? Ili?

Ali hajde da se odmaknemo od sive zone. Naravno da ima svega i naravno da svatko ima svoju publiku. I ja zaista ne znam što točno vi gledate ili ne gledate. Ali za mene je Youtube otkriće stoljeća.

Nikada neću zaboraviti oduševljenje kada smo, u žaru puberteta, otkrili da možemo otići tamo i pronaći SVAKU pjesmu koju želimo! Kad želimo!! BESPLATNO!! Bila je to omanja revolucija i naprosto je šteta što to nikada neću moći predočiti svojoj djeci. Ali za mene je to bila ogromna stvar! Krenulo je s muzikom, pa smo živjeli na humorističnim skečevima, tražili stare crtiće i pomalo došli do ovog danas.

A ovo danas je sjajno! Ne znam za vas, ali ja uživam u pronalasku novih talentiranih pojedinaca i njihovih čudesnih sposobnosti prenošenja informacija. Saznala sam nevjerojatno zanimljive činjenice, gledala prekrasne kadrove i čarobna mjesta. I upoznala puno ljudi , pa zvali se oni i youtuberi, koji su mi postali bliski.

Da, znam, tehnički se ne poznajemo. Ali ja poznajem njih. Ja volim dio njihovih života u koji me puštaju i uživam zaroniti u njihova iskustva koja time postaju i moja. Iz druge ruke, ali moja. Žene su one koje su me posebno oborile s nogu. Majke koje su talentirane, sposobne, snažne. Ali i nježne, ranjive, smiješne. Koje su realne.

I to je ono što nas sve privlači, što nas zanima i zašto ‘virimo’ u tudje živote. Jer učimo o životu gledajući druge. I tu nema ništa krivo! Pa to smo radili oduvijek! Što mislite čemu služi Ana Karenjina ili Gilmoreice ili Osmijeh Mona Lise?! Knjiga, serija, film – sve je to oponašanje života jer to je ono što ljudi rade. Uče o životu kroz život. A youtube, ako je kvalitetan, pomaknuo nas je još jedan korak bliže. Jutuberi su nas pomaknuli unutar pravog života.

I svaka youtube mama krenula je prvenstvenom s namjerom bilježenja vlastitog života za sebe. Za svoju obitelj. Za uspomenu. Pa ako je uz to bila zanimljiva i ponudila kvalitetan sadržaj, došli su i pratitelji. A onda je došla i zarada.

Zarada koja nije nikome otkinula kruh iz usta, već zarada koje je došla kao (vjerujte mi) samo mala nadoknada za njeno utrošeno vrijeme. Vrijeme koje se troši na snimanje, montiranje, opremu. Vrijeme koje svaka mama skuplja kapaljkom kako bi uspjela nešto napraviti na miru.

I ne samo to – mama koja cijeli dan ‘piše i producira video’. Što to točno znači?!

E pa vidite, svaki put kad dobijemo opasku kako ‘zapostavljamo vlastitu djecu da bismo snimale’ ili ih ‘maltretiramo za pare’, mi znamo da osoba koja nas napada – nema pojma o pojmu. Ali ni približno. Jer nitko normalan ne hoda okolo i snima cijeli dan. Prvenstveno jer taj materijal ne bi ni Martin Scorsese bio u stanju pročešljati, pregledati i montirati. A i trajanje videa bi bilo kao da ga je baš on osobno to radio – ništa ispod tri sata.

Mama youtuber, baš kao i svaka mama u životu, samo slaže tetris u glavi i prati prirodni tempo svoje obitelji. Pa se tako vodi nepisanim scenarijem, i vadi kameru u ključnim trenucima. Bez pretjerivanja, ja osobno nikad nisam imala više od 40 min snimljenog materijala za video. Pa vi podijelite koliko je to snimanja u danu. (A sad podijelite 20ak min gotovog vloga na tjedan dana). A ja sam još totalni amater!

Što se zapostavljanja, nadalje, tiče, mislim da je jedina osoba koja se u našoj familiju može buniti – muž. Jer ako netko strada, onda strada on, dok ja, kao i toliko mama jutuberi, sjedam za laptop nakon što su djeca zaspala i isključujem se iz svijeta. Jer montiranje je tu jedini posao koji zahtjeva konkretnu koncentraciju i montiranje traje satima. Ali satima! I baš zato što je takav, podrazumijeva se da je neizvediv kraj djece.

Istina, naša djeca se snimaju. Jer to vole i jer uživaju kasnije gledati svoje dogodovštine uobličene u video. Istina, naša djeca gledaju mamu (i tatu!) s kamerom u ruci koji ponekad ne gledaju u njih nego snimaju neki zanimljivi kadar. Ali naša djeca imaju roditelje koji cijelo to vrijeme baš njih nosaju, vozaju, presvlače, pričaju s njima i pokazuju zanimanje za njihov život. Svaka ta prođena avantura možda je na videu. Ali nije nastala ZBOG videa. Avantura je tu – za njih. I oni je, zajedno s nama, proživljavaju neometano, 100% otvorena srca prema novim stvarima.

I da, kamera je često uz njih.

Za razliku od prosječnog roditelja sa 15.354 slika u prve 2 godine djetetovog života i instagramom? Za razliku od bilo kojeg roditelja koji tipka poruku ljudima koje praktički ne pozna dok se vozi uspinjačom kraj djeteta na skijanju? Za razliku od bilo kojeg roditelja koji ima četiri aplikacije i tri preseta za filtere kako bi objavio standardnu obiteljsku fotku s odmora? Hm, koliko mi onda točno drugačije živimo? Osim ovog detalja što je nama to – posao?

I to posao koji zaista uzimamo kao blagoslov jer nam pruža slobodu da budemo više s njima, s vlastitom djecom. Ali je to posao koji nosi i teret nesigurnih primanja, uspjeha i financija.

Pa smo opet tu.
Jer to želimo.
Jer očito nešto dobro radimo.

Pa tako idući put kad poželite osuditi još jednu mamu youtuberi cu, razmislite malo o tome zašto ste uopće na njenom kanalu? Tjera li vas ona da ju pratite? Mislite li da njenu djecu treba spašavati? Ili se ipak samo radi o ljudskoj sitničavosti i zavisti? Teško se osloboditi osjećaja da je njihova trava zelenija, sve ja to znam.

Ali tako idući put kada ju poželite osuditi, pokušajte snimiti, montirati i isproducirati jedan video. Ne mora biti duži od 7 minuta. Ali probajte. Ono, muzika, b-roll, dijalozi, akcija i sve što ide u kompletu. Probajte, možda vam se svidi. Ali upalite štopericu, čisto rasprave radi.

Ali tako idući put kad ju poželite osuditi, pogledajte si statistiku na mobitelu koja vam kaže koliko ste sati dnevno na njemu. Da, sati. Pa razmislite još jednom zapostavljate li možda i vi svoju djecu na isti način? Samo što vama ‘mobitel’ nije posao.

I za kraj rasprave, rasprave radi, recite mi samo koliko ste puta htjeli čuli da su muški jutuberi bili obilježeni kao loši roditelji jer a) izbivaju iz kuće zbog snimanja, b) snimaju vlastitu djecu, c) zapostavljaju obitelj dok ‘hodaju u ruci s kamerom’ i kasnije montiraju snimljeni materijal? Ne baš često, ako i ikad.

U svakom slučaju, promislite prije nego što se bacite na tipkovnicu. Ili nemojte. Ali budite svjesni problema da ako možda imate poriv napasti tipkovnicu da biste nekom rekli da je loša majka jer snima sadržaj koji vi upravo gledate, možda zapravo trebate stisnuti ‘unsubscribe’. Ili unfollow ili block. Ili uzeti pauzu od društvenih mreža.

Youtube je pun čudesnih stvari i zanimljivih ljudi. Ako vas u moru sadržaja baš mi ljutimo, možda je vrijeme da pronadjete nove. To je sve.

#misusovo

(A kako ja osobno zapostavljam vlastitu djecu i muža, možete crno na bijelo pogledati ovdje dolje)