Isti odgoj. Različita djeca.

Odgoj je tema: nitko ne odgaja djecu jednako, to je očito. Njihovi karakteri, okolnosti obiteljskog života, kao i različit redoslijed rađanja utječu na to. Ali kako je izjava ‘Odgajaš ih isto, a vidi njih!’ poprilično ukorijenjena u našim predjelima, odlučila sam napisati šaljivi osvrt na zadanu temu.

DOLAZAK KUĆI

Morana: Ne znam tko su ovi ljudi koji su me dobili za nositi kući. Ali sviđa mi se njihov miris. Pomaže i to što me nosaju cijelo vrijeme. Istina, ne kužim baš konstantno blejanje u mene dok spavam, ali dokle god dobivam sve što mi treba, briga me. Ovoj ženi ne ide baš sistem hranjenja, moram priznati. Mislim, kako ne kuži da ja volim malo spavati pa malo jesti pa opet malo spavati? Nema potrebe micati me s dojke za to vrijeme! Meni je tu čist ok. Također, svjesna sam toga da sam mala, ali brate mili, nisam od stakla. Naporni su. Slatki, ali naporni. Valjda će im krenuti malo bolje s vremenom.

Tibor: Bože, znam da je bilo vrijeme da idem van, ali mogli su me bar malo još pustiti na miru. Stalno me netko razvlači i nosa, priča mi nešto i gura mi u facu. ‘Alo, narode, pustite me da drijemam! Pa mi okreću glavicu pa me stavljaju na bok, pa me presvlače pa me dižu, stalno negdje miču i vozaju. Srećom, sisa radi brzo i efikasno inače bih dobio slom živaca s ovim ljudima koji stalno nešto hoće od mene. Pogotovo ova najmanja, čupava. Ja sam glasan, ali, brate mili, što je tek ona…!

SPAVANJE

Morana: Dosta brzo kopčaju ovi moji starci. Srećom. Pa su tako na vrijeme prepoznali da je ono što želim – red i raspored. Mene ne zanima kada tko treba piškiti, a kada jesti, imaju li kakvog drugog posla ili obaveza. Zna se tko je prvi na listi. Ja ne spavam puno ni dugo, nemam potrebe za tim gubitkom vremena. Ali kad spavam, zna se GDJE i kada spavam! Samo u velikom krevetu. Samo od 1 do pola 3. Očekujem, isto tako, da se drže i rasporeda za jelo i šetanje jer sve mora biti po špagi da bi moje spavanje ostalo neometano. Vidim ja da ova mama ima neke fiks ideje da bih ja trebala spavati u kolicima pod velikim krošnjama dok ljetni povjetarac ugodno pirka i sl. Drago mi je što pokušava razmišljati svojom glavom, ali ovo nije ni vrijeme ni mjesto. Ne spavam ja po nikakvim kolicima, sjedalicama, na plažama ili u parkovima. Zna se gdje se spava. I kada. I ne pristajem na promjene. Večernje spavanje u pola 9 ulazi u istu kategoriju, samo uz njega dolazi neizostavni pingvin. Bez pingvina nema spavanja. Što prije to nauče, bit će nam svima lakše. (Napomena autora: pingvin je odustao od života nakon četiri i pol godine i mama je provela 6 mjeseci tražeći drugog, istog. Nije pomoglo što se isti ne proizvodi od 2014. Srećom, mama je uspjela pronaći jednog tako da Morana i sa šest godina i dalje odlazi na spavanje sa smješkom. I pingvinom. U pola 9.)

Tibor: Ovi ljudi imaju sreće što volim spavati inače nemam pojma kako bi oni obavili taj dio posla da ja odlučim ne surađivati. Jer spavanje je neophodno za velikog dečka kao što sam ja tako da u ovih 9 mjeseci ne odustajem od svoja dva dnevna spavanja, a i po noći sam čist ok. Ono, spavam k’o beba i to. Jedini problem koji imam od starta je što nisam siguran gdje sam zaspao, a gdje se probudio. Jer budim se na najčudnijim mjestima! Uvjeren sam da sam zaspao u autu, a probudim se na bazenu, na baletu, na kavi s frendicama. Zaspim na krevetu, probudim se u kolicima. Vozaju me, pretumbavaju, oblače dok pokušavam spavati, skidaju i premještaju. Jasno mi je da ova čupava ima svoj raspored, ali brate mili, pa ja bih spavao. Vrištanje kraj uha također ne pomaže. Dokle je došlo će vam biti jasno kad vam kažem da sam još najsretniji kad ostave da spavam na balkonu. Mir božji, malo za promjenu!

View this post on Instagram

Ajd da ja brzinski kažem par stvari o životu u izolaciji pa da se ljudi naljute jer misle da mislim bas na njih, a ja ne mislim na nikog posebnog. 😂 Dakle. Nemojte se pravit da odjednom NITKO ne zna što bi radio sa sobom kod kuće. Šta, nikom nikad nije pljuštala kiša pet dana bez prestanka? Nitko nikad nije čuo za tv? Odjednom roditeljima treba enciklipedija ‘što raditi s djecom’ jer tko su ta bića koja su nam jučer pala u boravak?! Što raditi s njima? Isto što si radio i do sada! Malo crtaju, malo prave nered, malo bleje u ekran, malo plešu, malo skaču, jedu par puta dnevno, malo se igraju barbikama i legom, malo se bacaju po podu jer ih je uhvatila žuta minuta, malo se igraju s vodom, malo listaju slikovnice. Samo što sad ne ponavljate sve to 3 puta u danu vec 7 puta u danu. Ili 19, ovisi kakav je dan. I ne kažem ništa za ideje, ideje su uvijek dobrodošle. Kažem za iščudjavanje nad činjenicom da morate ‘nešto’ s djecom. A ček, do sada nismo morali? 🤔 I ako smo imalo normalni, u ovoj krizi nas treba biti strah samo posljedica (gospodarakih prvenstveno) i jedino što je zaista teško je raditi od kuće s djecom. Sve ostalo je dodatno poklonjeno vrijeme s ljudima koje volimo najviše na svijetu. Ili bismo barem trebali. Je, početak je bio klimav i svima nam je trebalo da se naviknemo, ali sad kad jesmo, apsolutno se nemamo pravo žaliti. Možda nemamo pojma koji je dan (a ni godišnje doba, izgleda), jedemo od jutra do mraka i trčimo u krug po balkonu jer ne znamo što bismo sa sobom, ali prošli smo i puno gore stvari. Jer postoje i puno gore stvari. Tako da uživajmo u trenutku i HAKUNA MATATA! (Nisam ja kriva, gledali smo Kralja lavova jučer). #itscoronatime #jasamsupermama @malestvarishop #karantenalife #hakunamatata (Ovo se odnosi na nas koji lapimo kod kuće u karanteni. Ne mislim na medicinske radnike, tete u trgovinama, obitelji koje su zapele razdvojene i ljude kojima treba pomoć, stari su i/ili bolesni, a sad su ‘odsjeceni’ i sl.)

A post shared by #misusovo 🍭 (@maja_marich) on Mar 26, 2020 at 2:26pm PDT

IĆE & PIĆE

Morana: Pošto sam ja ipak mamina i tatina princeza, jedino je logično da se tako odnose prema meni u svim sferama. Mama je tako jako ozbiljno shvatila svoju zadaću hranitelja. Ne samo da me dojila 18 mjeseci već je i tablicu dohrane zalijepila u kuhinju da ju vidi u svakom trenutku. Također, jedem samo kuhano na pari, kako bi hrana zadržala sve dobro u sebi, a hrana je bio u najboljem smislu te riječi – sve iz bakinog vrta, ne tretirano, domaće i svježe. Za mene samo najbolje! To i dalje ne znači da mi pada na pamet pojesti brokulu (dokazni materijal ovdje) ili, ne daj bože, komad naranče! Znam što hoću i ne stidim se to pokazati. Pa tako ako kažem da NEĆU jaja, ja jaja neću. Ni kuhana ni pečena ni zamaskirana u francusku ni istučena u šlag. To što ih moram probati prije cijepljenja nije moj problem.

Tibor: Osim spavanja, dosta je bitno da čovjek može računati na redovnu prehranu. Naravno, sisa je broj jedan, ali generalno sam zainteresiran za sve što postoji. Jedem što mi se da i ne pitam je li svježe, smrznuto ili iz kupovne kašice. Srećom, mama samo odokativno prati tablicu tako da ne moram jesti dosadne stvari po tri dana zaredom. Kako je krenulo, ako joj nastavim otimati žlicu iz ruke, mogla bi pristati i na taj BLW. Radim na tome da ju uvjerim da je lakše očistiti za mnom nego me brisati nakon svakog zalogaja. Jasno mi je da još nisam probao svašta i da će biti puno dobrih stvari, ali ovako na prvu, rekao bih da će mi slanina biti omiljena. Jer lijepo je što sjede sa mnom za stolom dok jedu, ali jesti slaninu dok ja gledam u njih nije ni pristojno ni zabavno. Sisat ne planiram prestati nikad, ali svejedno mi možete reći, onako odokativno – kad će slanina doći na red?

IGRANJE

Morana: Didaktičko, metodičko, taktilno, motoričko, drveno, glazbeno, šareno, puno kontrasta. Ako su naišli na to, dobila sam. Slikovnica more, prvo debljih da ih mogu žvakati, onda tanjih za čitanje. Igračke za slaganje i rušenje, kocke i svakakvi oblici. Životinje koje se glasaju i razni instrumenti. Vodiči za princeze i strašne superjunake, pa čak i pjesmice na tv-u dok se kupam, jedem i plešem. Pužem samo zato što mi Mačak bježi, i sve što radim, radim za aplauz. Moja vjerna publika to očekuje od mene! Imam dvije bake, uju i hrpu bliske rodbine. Imam kumu i obiteljske prijatelje. Svi me vole. Svi mi pjevaju, pokazuju, ohrabruju me i pružaju ruku u pomoć. Sve je prilagođeno mojoj dobi i svi paze da me pravilno uče. Nema zezancije kad je dječji razvoj u pitanju!

Tibor: Što se igračaka tiče – imam ih. Što rade? Nisam pretjerano siguran. Tu i tamo mama pokuša pogurati neku bebi igračku, slikovnicu za mališane ili ono voće koje treba gristi, a okusa nema. Ali ne kužim to forsiranje – kad su Moranine igračke TOLIKO BOLJE! To što ona slaže magnetnu kartu svijeta ne znači da ja ne smijem prožvakati Australiju. Ili barem Antarktik – bar on nikom ne treba! Nemam ja strpljenja za te glupave vau-vau pjesmice kad me tamo čekaju priče o grčkim bogovima, neustrašivim djevojčicama i svakakvim izumima. Halo, pa ona ima i slikovnicu s Oliverom Twistom, a ja da čitam o kravi koja traži zabavu? Ne dolazi u obzir. Uspio sam skužiti i sistem kako da si osiguram malo screen timea. Pravim se da ne gledam u tv pa dokle traje, traje! Pužem kao veliki jer mi tako ne mogu pobjeći ni Morana ni njena karta s magnetima, a onaj mali Lego, što stalno miču od mene uz galamu, neće ni znati što ga je snašlo kad ga ja ščepam! Dajte mi još par tjedana da se dignem pa da vidiš! Nemam ja strpljenja za te neke fancy in igračke – ja sam istraživač! A pravi istraživači znaju da se samo na jedan način uči o životu i svijetu – tako da sve prožvačeš!

BRAĆA & SESTRE

Morana: Lijepo je biti mamina i tatina princeza. I bakina i ujina i od svakog člana obitelji kojeg sam srela. Ali biti princeza je postalo zamorno. I dosadno. Pa sam se molila dok nisam dobila brata. Jer nikad meni ništa od toga gore nije trebalo. Samo brat. Bilo bi bolje da je seka, ali ovaj je toliko sladak da sam mu oprostila. Iako ja i dalje imam plan – nema veze što mi je oteo mamu, svejedno sam odlučila da nam treba još beba. Ne znam što mama misli o tome. Nije ni bitno, da vam pravo kažem.

Tibor: Biti beba je poprilično naporan posao iako moram priznati da mi ova izolacija ne smeta. Ja dobijem svoju vožnju po balkonu, a čini mi se da su ovi veliki nekako više sa mnom. Glasni su i naporni, ali volim ove blesane kraj sebe. Mamu i tatu i čupavicu. Život bez njih ionako ne postoji. Jedino nisam siguran kakvu to bebu Morana spominje. Nadam se da neće skoro!