Dječji rođendan u Njemačkoj – vodič za preživljavanje

Preživjeli smo! Napokon možemo među neredom i ostavima hrane sjesti na kauč, dignuti noge na stol i duboko udahnuti. Rekla bih ‘i popiti nešto žestoko’, ali ja ću morati preskočiti još neko vrijeme. Rođendan je prošao, slavljenica je uspavana s osmijehom na licu, a slike su tu da ispričaju sve ono što bismo mi možda od previše uzbuđenja i zaboravili.

I mogu vam reći, nije uopće jednostavan ovaj roditeljski život – ja se ne sjećam da sam ikada i o jednom svom rođendanu razmišljala ovako i ovoliko. Nikad me niti jedna proslava nije držala budnom noćima i ubacivala mi najcrnje scenarije u sitnim noćnim satima. A bogme, da budem iskrena, nije me nikada ovoliko niti obradovala niti jedna proslava u životu. Mislim, svatovi su super i haljina mi je bila najbolja, ali jeste li vi odradili prvi pravi dječji parti u formi 5. rodjendana?! E, to je sreća!

Ali lako je sada odmarati na lovorikama! Vratimo se na početak kada situacija nije davala naznake ovakvog uspjeha. Jer da, bilo je dana kada sam se bojala da proslave neće biti. I da će jedno maleno petogodišnje srce biti slomljeno.

Sve je krenulo s Moraninom fiksacijom na samo jednu prijateljicu, kao što znate odavde, što je samo otežalo poziciju mene kao asocijalne mame. A paralelno s totalnim ignoriranjem društvenog života i svih prijateljica osim jedne, Morani su obrnuto proporcionalno rasla očekivanja za ‘party godine’. Jer vidite, ona sada ima pet godina, ona je sada velika i ona želi imati veliku proslavu (uzmimo u obzir da pričamo o dječjim mjerama svijeta tako da ‘veliki’ u ovom slučaju uključuje pet djevojčica). I mama i tata joj to, naravno žele priuštiti. Ali kao doseljenici s ne predugim stažom, a uz to (opet!) okruženi ljudima s bebama ili bez djece, nismo imali pojma odakle krenuti. Jer kako se slavi rođendan u Njemačkoj?

Istina, već smo odradili prije vrtićki roćkas, i znamo sve o krunama i bitnosti, o važnosti Geburtstagskinda i posebnoj časti, već smo nosili muffine i male poklončiće. Ali kod kuće nisam imala pojma što nuditi i, još važnije, zašto očekivati da bi ljudi koji sa mnom nisu razmijenili više od tri rečenice uopće dolazili u nezgodnu situaciju da mi moraju sjediti kod kuće? I tu je došao spas u vidu internetske instagram zajednice! (Pa vodite bilješke, mame kojima će trebati!)

Sve kreće s pozivnicom. Pozivnicom koju u vrtiću ostavite u pretincu željenog djeteta, a na kojoj osim adrese, datuma i broja telefona, piše i vrijeme održavanja rođendana. I ne, tu ne mislim na početak rođendana, tu mislim na cijelo trajanje! Pa tako najčešće dobivate informacije kako rođendan traje od 3 do 5 ili 6. Također, ako baš jako želite i roditelje te djece da vam udju u kuću, morate to posebno naglasiti, u protivnom ih vidite u 3, kada ostavljaju dijete, i u 6, kada dolaze po njega. Djeluje sterilno, ali zapravo vas spasi nelagodne komunikacije i prisilnog druženja.

Jer vidite, oni ne insistiraju (što je kod nas često slučaj) na tome da se moraju družiti djeca ljudi koji su prijatelji. Oni ne forsiraju ‘mame-frendice’ samo zato što se djeca žele igrati. Oni vam vjeruju da ćete voditi brigu o njihovom djetetu i to je to. Ja sam se bojala odaziva, ali se ispostavilo da je svih pet pozvanih curica došlo – jer je velika stvar biti pozvan na rođendan i djeca to zaista vole. A roditelji se u to ne petljaju. I za mene je to bilo otkriće stoljeća!

Kao i sva djeca, vole tematske partije, tako da je naša kuća opet doživjela Frozen eksploziju. Potrudili smo se da ta 2,5 h budu ispunjena doživljajima – pa sam se tako ja pravila da sam profesionalac u dječjem šminkanju, vukle su pinjatu, plesale i pravile si svaka svoju pizzu za jesti! Osim toga, ovdje je običaj darivati uzvanice malim paketićem na odlasku. To vas ne treba brinuti jer svugdje imate za kupiti te male setove za cca šestero djece, kao i male vrećice za to. Morana im je tako ubacila svakoj Frozen krunu, špangicu, prsten, kaleidoskop i mali kalup za led u obliku pahulje. Tu je bilo i par čokoladica i gumeni bomboni te malena slikovnica. Male princeze bile su oduševljene, a mama još više!

Ono na što su me upozoravali je bilo i njemačko forsiranje davanja konkretnog odgovora na pitanje ‘Što želi za rođendan?’ I to smo riješili po kratkom postupku – otišle smo u Muller, izabrale desetak artikala u cjenovnom rangu izmedju 6 i 15 eura i stavili u ‘Moraninu kutiju’. To je bilo naznačeno na pozivnici i mame su bile zahvalne. E da, da ne zaboravim, na pozivnicama je također poželjno naglasiti do kada vam trebaju javiti dolaze li djeca – što su nama svi uredno javili na vrijeme.

Iz svega navedenog, moja jedina briga je ostala u vidu ‘hoću li znati napraviti tortu?’ i ‘hoće li Elsina haljina stići na vrijeme?’. Ne znam zašto sam se ohrabrila na taj potez s tortom, ali eto, kao trudna mama petogodišnjakinje, iz nekog razloga mi je bilo bitno da barem pokušam! I drago mi je da jesam jer smo dobili prefinu tortu poprilično fotogeničnog izgleda. I taman dovoljnih dimenzija za mali party! (Svima kojima treba, link je na slici)

Naravno da nije sve išlo glatko. Dan prije rođendana sam mislila da ću se onesvijestiti od umora jer sam obavljala zadnji šoping, zadnje spremanje, pravila tortu i cijeli set muffina za vrtić. Trudnoća u tome nije pomogla, da napomenem. Ali nekako smo sve izvukli i večer prije smo imali pun frižider hrane, okićenu kuću svim mogućim dodacima, spremne balone od helija uz poklon i jednu djevojčicu željnu proslave.

Sva panika koju sam čekala je pomalo nestala. Zaista ne mogu reći da je išta pošlo po zlu. Proveli smo presimpatična dva i pol sata s Moraninim prijateljicama i, nadam se, postavili temelje za sve ostale proslave (ali i prijateljstva). I definitivno ni u jednom trenutku nisam požalila odluku proslave u stanu. Osobno nisam fan igraonica, tamo se osjećam grozno i totalno su mi neosobne. Tako da, dokle god budem mogla, opirat ću se toj ideji. Srećom, ovdje su opcije nebrojene, tako da već sada znamo da za iduću godinu osim stana, imamo i opcije bazena, farmi, kina i sličnih tematskih prostora. S tim da sam uvjerena da će i stan biti sasvim dobra ideja i nagodinu.

Ono što se meni osobno svidjelo je njemačko insistiranje na jednostavnosti i nematerijalnom. Djevojčice su bile oduševljene što dolaze kao princeze, ali niti jedna nije bila u ‘novoj oblekici’. Pokloni se kupuju, ali je njihova vrijednost zaista simbolična – pogotovo ako uzmete u obzir da je to iznos normalnog ručka koji vaš muž potroši na poslu.

Torte nisu ogromne (ok, to ima veze i s brojem uzvanika) niti su posebno fotogenične, a hrane nikako nema na izvoz. One su jele pizzu, imale par vrsta keksa za izabrati, te slatki (voće) i slani (povrće) tanjur. I koliko sam shvatila, mi smo se još i raspištoljili. Baš kao i nama prije trideset godina, i njima je najvažnije da se dođu družiti, da vide sobu i igračke svoje prijateljice, da plešu, skaču, smiju se i da nečija mama crta tušem svima srca na obrazu. I to je sve.

Jedina stvar koja nam nije išla po planu, i što znaju SVI koji me prate na instagramu, famozna je Elsina haljina. Paket je stigao tek sutradan – i u njemu je bila kriva narudžba. Odlična anegdota za naredne godine, rekla bih. Ali zapravo nije naškodila slavlju jer Morana nije niti znala da ju čekamo. Ona si je izabrala omiljenu staru iz ormara i bila princeza po svojim mjerama.

A to što ima ludu mamu koja dok pregledava slike misli ‘ali ona bi se nijansa TAKO DOBRO uklopila u sve’ je tema za skroz neku drugu priču. Poanta ove je vrlo jednostavna – rođendani mogu biti jako zabavni. Pa čak i u Njemačkoj! 😉

#misusovo