Nemajka – vodič za početnice

Kaže ona meni, mrtva ozbiljna. ‘Bit će ti žao kada ti otkuca biološki sat’. Ja šutim i gledam, ne trepćem. Razmišljam kako bi mi radi dramske napetosti dobro došla cigara da mogu otpuhnuti dim u lice i reći ‘A šta tebe boli $%&’&%$, moli’ ću lijepo?’. Ali ne pušim, ne znam otpuhnuti dim i pokušavam biti pristojna. Tako da sam samo procijedila da, eto, optimistično vjerujem da još imam vremena donositi takvu odluku, a i kada ju donesem, biti će moja i ne vidim kako o tome trebam raspravljati s drugim ljudima. I ne samo to, već si uzimam za pravo donijeti i odluku da neću imati drugo dijete. Da ću imati psa, recimo. Tko zna, nitko ništa ne zna, krhko je znanje i te pjesmice.

I nije to prvi slučaj takvog zadiranja nosa u tuđu intimu, jer već sam pisala o tome, kao ni prvi slučaj da me se to pitalo ovaj tjedan. Zašto baš ovaj tjedan? Pa, eto, zato što, gle čuda, trebam početi raditi. I to ‘pravi’ posao, a ne posao dijeljenja novina ili nečega sličnog što bi mi ostavilo vremena da budem dobra i uzorna majka, djetetu posvećena od 0 do 24. Ono što sam se zapitala ovaj puta je – zašto me i dalje to pitanje dira i zašto svaki sljedeći put kada mi se postavi, ja imam vulkansku reakciju. Svaki put sve žešću, da se razumijemo. Čovjek bi pomislio da sam oguglala do sada, takva nemajka kakva jesam, jer mi dijete ima već gotovo pune četiri, a ja se nisam udostojala udijeliti joj brata ili sestru. Jer sam sebična kao i sve nemajke koje znam, naravno. 

Mislila sam da ću se u ovom tekstu razbacati na temu ‘znaš ti gdje sam ja bila ’91.?!’ i te spike, te se, iako ljutim diskurzom i agresivnim nastupom, svejedno opravdavati kako nitko ne zna ničij život zapravo, kako ne možete pretpostaviti tuđe planove, kao ni želje, ne smijete skakati pred rudo i svoju situaciju poistovjećivati s tuđom. Netko nema istu točku polazišta kao vi, netko nema poklonjen stan ni siguran posao, netko nema zdravstvene uvjete, netko nema potrebe za drugim djetetom, nekome je možda brak na klimavim nogama i trenutno ga spašava, netko uči mrtvi njemački i pokušava izgraditi novi život. Ali sam onda odlučila NE opravdavati se (see what I did there?) jer, na kraju balade, NEMAM SE JA ZAŠTO KOME OPRAVDAVATI! Ovdje se uopće ne radi o mojoj želji za djetetom ili nedostatku iste. Ne radi se ni o ‘pravom trenutku’ kao ni o stresnoj pozadini života. Čak se ne radi niti o planovima i novim počecima – radi se o tome da ljudi imaju pravo odlučiti nemati djece. Da, čak niti prvo! I vrijeme je da prestanemo zlostavljati žene trpanjem u ladice onoga što žena ‘mora biti’. Ne mora biti ništa! A posebno ne mora biti majka! Jednako kao što žena koja već je majka, ne mora željeti ponoviti to iskustvo. Ili želi – ali ne sada. I to ju ne čini više ili manje majkom od vas ili bilo koga drugoga. 

Ali, hajde, pozabavimo se tom kategorijom, kad smo već ovdje. Pričajmo malo o svim tim ženama koje jesu majke, ali su si, zamislite, u glavu ubacile tu nevjerojatnu ideju da one same imaju pravo raspolagati svojim životom i svojim vremenom. Zamislite samo, postoji cijela plejada tih žena koje znaju da nemanje drugog djeteta ne znači da ne volite prvo. I koje znaju da smiju biti jednako sretne kao i one s troje. A da ne govorimo o tim ‘čudakinjama’ koje odluče suprotno – odluče IMATI troje ili više djece i onda se usude reći da su sretne i da im je to bio plan! Skandal! Sve te žene, s jednim, dvoje ili petero, zamislite, imaju tu nekakvu čudnu mutnu ideju da postoje i bez svoje djece. Da majčinstvo nije jedina stvar koja ih definira i da nisu manje vrijedne ovisno o broju djece koje imaju.

Te iste majke, u narodu (pod narodom mislim internet nacijom) poznate kao ‘nemajke’ ostavljaju dojam da im imanje djece nije jedina svrha u životu. Neke od njih bi se, nećete vjerovati – samoostvarivale! Ono, kao, imale neku karijeru ili svrhu ili drugu vrstu obaveze koja ne uključuje samo pranje, kuhanje i vuknjarenje djece iz kuće u školu, iz škole na nogomet, dramsku i plivanje, a zatim natrag. Te iste nemajke ponekad i muža izignoriraju i u krevet odu – s knjigom. Jer su toliko raskalašene, šta da vam kažem! To bi i čitalo! Misovo sveto!

I zato sam vam ja jedan od najboljih izvora ako želite saznati što trebate učiniti da biste ušli u tu prestižnu kategoriju nemajke. Ali recept je zapravo vrlo jednostavan – trebate raditi stvari onako kako vi mislite da trebaju biti učinjene. Trebate misliti svojom glavom i smatrati da niste dužni nikome polagati račune. I vjerujte mi, to je dovoljno. Oni koji se još nisu našli u toj situaciji ne mogu ni zamisliti koliko je ova tema sveobuhvatna. Jer vidite, čim ostanete trudni, kreću savjeti na sve strane. Trebaš ovo i ne smiješ ovo. Nema veze što je doktor rekao, nema veze kako se osjećate, nema veze što nemaju uvid u vaš zdravstveni karton – oni ZNAJU. Zatim će vasa obavijestiti kakav porod je prihvatljiv (prirodan, uz mnogo muke, naravno), a kakav nije (uz epiduralnu, ili nedajtibože, carskim rezom), smije li otac biti na porodu (zna se gdje on treba biti za to vrijeme – u kafani, kao i svaki dobar muž; nećeđ mu valjda priuštiti TAKVU traumu), ne pita vas se za stav o dojenju, zna se kakav je on (obavezno dojenje, naravno, osim ako je duže od godinu dana, onda obavezno ukidanje, jesi ti normalna?). Dijete treba pokrivati i umotavati i stavljati mu kapicu na glavu i kada je 25 stupnjev au stanu, i kada je srpanj, avani gori nebo i zemlja. Također ga se treba nositi stalno i odgovarati na svaki njegov mig, ali naravno, ne baš zapravo jer nisi valjda luda da ga naučiš na ruke, to beba tobom manipulira. Jer opće je poznato da su sve bebe svijeta mali zli manipulatori i njihova sveta misija je uništiti život svakom jadniku koj ise odluči na roditeljstvo. Ali treba imati djece, svakako, djeca su radost svijeta, obavezno dvoje (nisi valjda sebična krava da ćeš stati na jednom?), curicu i dečka. Ako su dva sina, trebalo bi tati roditi jednu princezicu, a ako su same kćeri, neću ni govoriti o nesreći i sudbi kletoj koja se tako okrutno poigrala sa sirotim ljudima, brzo brzo do sinčine. Ali nikako preko troje, šta si ti, rasplodna krava?

Mislili ste da sam gotova? Ha! Ni približno! Jer, znate, i mama treba imati društveni život. Ali nikako prvih 40 dana, babinje je to, ne smiješ ni kosu prati jer si jednom nogom u grobu, a kamoli na zrak izviriti. Onda pomalo, ali nigdje bez bebe, jer si ti sad majka s velikim m. Osim, naravno, u banku, poštu, trgovinu i sl. jer nećeš tu sad ljudima smetati s tom dječjom dernjavom?! Zato valjda i živiš sa svekrvom, da njoj natakariš dijete kad god ti treba. Osim kad ideš u večernji izlazak ili na neko druženje – to ne dolazi u obzir, pa nije ovo Sodoma, a bogami, ni Gomora. Nemaš ti više šta raditi vani, a kamoli alkohol piti. Trebala bi ići raditi što prije, a ne tu živjeti na račun države iako se nadamo da si svjesna da ćeš time zapostaviti vlastito čedo i osakatiti ga do kraja života. Zašto si ga uopće imala kad ga šutaš u vrtić da bi ti mogla klafrati na telefon i piti kavu na poslu? Naravno, svo to vrijeme se ne smiješ zapustiti niti sekunde. Dovoljno si istraumatizirala muža i okolinu time što si se udebljala u trudnoći (kako mala Mara Jozinog Davora zaova u trudnoći dobila jedva 6 kila, a ti 13? Alo, 13?!), sad odmah cap cap na staru kilažu. Ali nema tu teretane i tih budalaština, treba netko kuhati ručak i s djetetom biti. I ne smiješ ugroziti dijete i uzrokovati mu grčeve tako da trebaš jesti samo masno i ugljikohidrate. Nisi valjda nenormalna da se zapustiš sad i hodaš okolo čupava i nenašminkana?! Ali nemoj sad, brate, pretjerivati, kakvi pramenovi, kakvo lickanje, pa ti si majka i to još udana, za koga se ti to sređuješ? Za muža ne sigurno!

Shvatili ste poantu. Tako ja sada slušam naizmjence kako sam dijete otela iz domovine, ali neka sam, Njemačka je najbolja ikada, iako sada nema bake i jadna je sama, ali tu ima bezbroj opcija za bolji život pa je dobro. I fino, vidiš kako ćeš sad i ti tu moći svašta, iako, što će siroto dijete bez tebe? Samo po cijele dane, bake i djedova nigdje. Doduše, vrijeme ti je za drugo, kada ćeš ako nećeš sad, ali nemoj baš SAD sad, treba radit, zaradit, nećeš biti socijalni slučaj valjda. Nemoj doći kući za Božić, tek si počela raditi, biti će Božića, iako ja ne znam kakav je to Božić u tuđini, sami, bez ikoga svoga. Ma najbolje ti znaš, samo evo poslušaj šta ću ti ja reći…

Zato vam toplo preporučam da budete nemajke jer to je časno ime koje nemaju muda svi nositi. Onda neke stvari idu lakše jer već “znaju s kim imaju posla” pa odmahuju rukom jer se ne vrijedi truditi. Ona ti je na svoju ruku. Fino joj čovjek kaže, a ona po svom. I onda ode u Njemačku, i to u grad gdje nema ni familije. I dobije posao u struci, zamisli ti to. Još bi tu nešto piskarala, ja ne znam šta ona sebi umišlja. A i jadno to dijete, tri jezika priča, ni sama ne zna koji joj je materinji, a ova ju samo naslikava na internetima, bolje bi bilo da se tom djetetu posveti pa da ju nauči da fino sjedi s mamom na kavi i laptopom u krilu, a ne tu po blatu da se vere na igralištu. I to curica, još! Ali dobro, nije se drugo ni moglo očekivati – trideset ima, a oblači se ko pubertetlija, mijenja boje kose kao da u srednju školu ide, a šta će tek s tim tetovažama kad ostari, čovjek ne zna šta da joj kaže… Nemajka!

Ne znam zabavljaju li se plavuše više od crnki, ali nemajke se sigurno zabavljaju bolje od svih njih zajedno. Probajte, isplati se! 😉

#misusovo