Svake godine u prosincu postanem najgora verzija šopingholičara. Prvo pripreme za Advent, zatim sv. Nikola, pa Božić. Pa moj rođendan, pa gospon mužev roćkas, i dok trepneš, već smo ušli u Novu godinu i odbrojavamo sitno do Moraninog rođendana. Što ukratko znači da svo primanje i davanje poklona obavim u prosincu. I svo trošenje novaca, očito. Ali zato cijelu godinu vrebam nešto posebno, nešto što ću kupiti kada za to dođe vrijeme. Jer uistinu ima nešto u toj čarobnoj ‘ljepše je davati nego primati’ euforiji i zato uvijek duboko promišljam o poklonima koje darujem. Od kada sam ostala trudna, to ‘nešto posebno’ se sve više baziralo na nešto što može ostati dugo u našim životima, nešto što je ipak vrijedno, što će sa sobom nositi sentimentalnu vrijednost i biti ipak nekako unikatno. Našto što neće biti skinuto s trake i uniformirano. Nešto što želim da u mom djetetu budi poriv za bajkama, za istraživanjem, za čitanjem i igranjem. Za stvaranjem vlastitih svjetova. Tako sam pronašla nekoliko žena sa divnim idejama, spretnim rukama, velikim srcem i poduzetničkim duhom. A tako sam našla i Jasminu i njene lutkice!
Svjesna sam toga da nitko od nas nema samo bajkovite kutke kakve prikazujemo na instagramu. Naravno da nam je kuća okupirana Annom i Elsom, naravno da se igramo i plastelinom i legićima i kuhinjom za djecu, a o neograničenim hrpama neidentificiranih jeftinih igračaka da ne govorim. Znate, one planine koje ni sami ne znate odakle su se tu stvorile. Ali pomalo sam već skupila zavidnu kolekciju ručno rađenih, unikatnih stvari koje raduju moje dijete, ali ispunjavaju i mene. Da napomenem, ovo nije sponzorski post, ovo je post u kojem samo želim podijeliti s vama ono što me oduševljava i možda vam ponuditi koju ideju za blagdane (ako ih već nemate). Prva stvar koju sam kupila Morani kada sam saznala da nam dolazi na svijet je upravo predivan zeko kod Jasmine i lutkica. Prekrasna trgovina sa bajkovitim lutkama, onakve kakve sam valjda samo sanjala, ali ih nikada nisam pronašla u zbilji. Gledala sam u te lutke i doslovno sanjala da će jedna nekada pripasti mojoj djevojčici. Predivna crvenkapica ili možda Snježna kraljica Rosa. Ali sam se ipak prvo odlučila za zeku. Bilo je prerano za lutku, a zeko mi je sjeo kao odlična prva igračka, ona koja vas prati cijeli život iz kutka sobe. Osim što je bio neodoljiv, bila je tu i emotivna poveznica – moja prva igračka bio je zeko, doduše bez oka (sjetite se toga kada opet pomislite zašto sam morbidna), Zeko i potočić dugo mi je bio najdraža ploča (uz koju sam se uspavljivala plakanjem na glas), prva je pjesmica koju smo pjevali Morani, maloj slavenskoj božici zime – zimska pjesmica o zeki. Jedan period sam hjela i zabraniti zakonom dotičnu pjesmu jer je Morana spavala smao uz nju, a ja sam osjećala kako mi mozak kopni dok četrnaesti put zaredom pjevam ‘U jednoj zimskoj noći tam’ gdje je visok brijeg…‘ Ali ne mogu reći da me nije izliječilo od boli i tuge za smrznutim (u mojoj glavi mrtvim) potočićem. No dobro! Kasnije smo još dobili i divni klasik Pogodi koliko te volim, također sa zekom! I zeko se odlično uklopio u našu obitelj. Na prvm slikama zadovoljno pozira s Moranom i tu su negdje i visinom! Možda je zeko malo višlji. I stvarno, ta je igračka ostvarila sva moja očekivanja, a i dalje najčešće boravi u Moraninom krevetu.
I evo, zadnje četiri godine čekam priliku za lutkom. Lutkom koja će biti idealna za moju Moranu. Ali nikako nam nije bilo usput prošetati do bajkovite trgovine, a preko interneta ni jedna nije bila ‘baš ta’. Svaka je bila prekrasna, ali svakoj je nešto falilo. Ni jedna nije bila ‘naša’. I prošle godine, taman u ovo doba godine i pred treći rođendan moje lutkice, hladni adventski dan u Zagrebu odlučimo provesti u Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba je na temu Orašara, a Morana je oduševljena balerinama. Pomislimo ‘zašto ne?’ i ušetamo nespremni u čaroliju. Na ulazu su nas dočekale one, Jasminine lutkice – balerine. Jedna ljepša od druge! Morani se svidjela svaka! (A neću vam lagati i reći da sam ja bila ravnodušna.) Išla je od jedne do druge i divila se. I malo joj se sviđala roza, pa malo bijela, pa bi malo ipak miša. Onda bi ipak zlatnu ili ovu s krunom ili moža ipak Kralja Miša. Šetali smo, gledali izložbu, zabavljali se i plesali, i na izlazu pomislim da nema boljeg trenutka od ovog za udomiti lutkicu. Morana se prošetala i izabrala najljepšu – plavo zlatnu balerinu, opet gotovo njene visine. Opčinila ju je, a mama i tata su platili. Mamu je opčinila lutka. Tata se pravio da ga nije opčinila cijena. 😉 Ali hej, neke se stvari ne mogu kupiti novcem, zar ne? Takva je naša večer provedena u svjetlucavom adventskom Zagrebu među balerinama, večer prije nego smo započeli svoj službeni život u Njemačkoj. I balerina je tu da nas na to podsjeća ako nam ikada padne na pamet zaboraviti.
Vjerujem da je to lutkica koja će ostati s nama zauvijek. Baš poput zeke. Jedinstvena je, posebna i predivna. I baš kao i zeko, već nam je pomogla stvoriti jednu od onih sentimentalnih priča koja će uvijek pobuđivati pozitivna sjećanja. Jedna mala balerina, u zimskoj noći, otišla je kući sa djevojčicom koja sanja o tome da bude balerina… Barem trenutno! I stvarno se moramo zahvaliti teti Jasmini koja proizvodi ove čarobne lutkice i uveseljava život naših djevojčica, ali i puni srce svake mame ponaosob!
Naravno, ona nije jedina koja mi je zaokupila maštu i koja je pomogla da čaroliju zadržimo sa sobom što duže.. O drugim mamama spretnih ručica već sam ukratko raspravljala u postu Čiji je to Božić uopće?, ali rado bih proširila vaše i svoje vidike. A vi sa mnom slobodno podijelite zanima li Vas uopće ovakva tematika? Hoćemo li se nakon divne Marije iz #LovePrinta i čarobnih Jasmininih lutkica osvrnuti na još neke poduzetne mame koje nam mogu pomoći u stvaranju sitnica koje život znače, u stvaranju uspomena? 🙂
(Za sve one koji nisu vidjeli na društvenim mrežama, ovdje vas upućujem i na krasnu božićnu knjižicu – Božić u par koraka koju možete preuzeti ako kliknete na naslov knjige. Nastala je kao suradnja talentiranih Matee Halilović i Tasty Businessa, i pruža nam par divnih ideja kojima sami možemo uljepšati ambijent, bolje umotati poklone ili slijediti par jednostavnih recepata povodom dana koji nam slijed. Prva ću priznati da bih ju rado imala i u ukoričenom izdanju! Nama je danas pao prvi snijeg – pa neka blagdani započnu!)
Da, itekako me zanima, samo naprijed 🙂