Davno sam pisala o svojoj opsesiji šalicama, kao što možete vidjeti ovdje. S vremenom se ljubav nije ugasila, ali dogodilo se nešto drugo – pronašla sam ‘šalice svog života’ i, kako to onda biva, zaklela im se na vjernost. Prekrasne šalice koje izrađuje ljupka i šarmantna Marina Marinski, zauzele su posebno mjesto u mojoj kuhinji i zbog njih više ne trebam druge.
Sudbonosni susret dogodio se negdje Moraninim rođenjem. Kao i većina mama, jedini prozor u svijet bio mi je mobitel. Kada bi dijete zadrijemalo na meni, kada sam stigla pobjeći sama u kupaonu ili kada bi uhvatila slučajnih petnaest minuta bebine nezainteresiranosti za mene – scrollala sam po bespućima interneta u udobnosti svoje razvučene majice za dojenje. I tako pronašla najljepše šalice u galaksiji. Imale su sve ono što volim – dizajn je bio krasan, girly, ali ne i presladak. Zapinjale su za oko, ali nisu bile ‘moderne’ na onaj način da će vam dosaditi s vremenom. Imale su tu auru vječnog slatkiša, i tu moć da se uklope u sve interijere. Ako ste inače šareni i zaigrani, doći će vam kao točka na i, a ako ste minimalist koji uživa u skandinavskom stilu, doći će kao savršen kontrast, dašak boje da naglasi monokromiju okoline. Radi se o hrvatskom proizvodu, u potpunosti ručno izrađenom u studiju u Jurdanima, gdje umjetnica vodi obiteljsku tvrtku koja se skriva iza naziva Marinski Heartmades. Moj najdraži detalj upravo je naglasak na ručnoj izradi pa tako ni jedna šalica nije identična, ni jedna nije savršena. A ništa me ne veseli kao pogled u moju kavu nepravilnog obruba.
Tada, kada sam otkrila šalice svog života, prvi puta smo išli na put s bebom. Prvi put, prva vožnja avionom i prvi posjet našim kumovima u njihovom novom stanu, u Švedskoj. I tada sam znala da sam pronašla savršeni poklon! I baš poput svakog takvog poklona, došao je uz anegdotu.
Bilo je par dana pred Božić i moja kuma i ja smo se odlučile na pothvat ‘šetanje do Trga žrtava fašizma’ s bebom. Po snijegu. Idemo samo kratko do sajma i tamo ćemo uzeti šalice. Put je trajao vječno, smrzle smo se kao nenormalne, uspjele se izgubiti na trgu (ne pitajte, još uvijek ne znam kako), a onda na ulazu saznale – da ne možemo kolicima gore. Sa sigurnošću mogu reći da smo bile jedine frikuše u zimsko predvečerje koje su s bebom birale šalice! Tada sam upoznala Marinu i ostalo je povijest.
Šalice su pronašle svoj dom u Švedskoj, a kasnije su im se pridružili i tanjuri i zdjelice. Čudna je ta Marinski čarolija – nekako se razvija kao slaganje puzzli. Iako je dovoljno da imate samo jednu šalicu, svejedno ćete sve u njenoj okolini početi prilagođavati njoj. I to je tada najljepši kutak u kuhinji! Ja sam polako punila i svoju kolekciju nakon toga i to je najljepši poklon koji sam si kao kućanica poklonila. Šalice su već domaće, a kolekcija se proširila i na druge male detalje poput zdjelica, raznih veličina šalica, božićnih izdanja i kuglica za bor. Jednom si možda poklonim i ptičicu, tko zna!
Ipak, lako je slušati žensko trabunjanje o šalicama – nismo li sve zaljubljene u neki dio svog doma? Najveći dokaz vrijednosti ovih šalica došao je iz usta gospodina muža, osobe koja nema preferencija u svijetu posuđa i do sada je jednako pio kavu iz porculana kao i debele keramičke Justin Bieber šalice (ovo nije metafora, ne pitajte). Sjedili smo nekidan i pili kavu i, dok je držao svoju šalicu, rekao mi je mrtav ozbiljan:
– Znaš, kada si kupovala ove šalice i pričala hvalospjeve, mislio sam kako ćeš ih koristiti jednom i nikada više. I mislio sam kakva je to šalica za kavu bez ručke i nepravilna i štatijaznam. Ali znaš šta ću ti reći? Nikad u životu nisam ovoliko volio piti kavu iz neke šalice! Toliko mi lijepo sjedaju, toliko su lijepe i dovoljno tanke, ali ne pretanke! Nekako mi baš poprave dan kada pijem iz njih, baš ih volim. Ako se ikad koja razbije, morat ćemo naručivati još!
Utješila sam ga da ne treba brinuti o poštarini – odnedavno ih možemo kupiti i u Kölnu 🙂
Zanimljivo je koliko nam male stvari uistinu čine život. I trebamo ih postai svjesni što prije – ona floskula o ‘radosti življenja’ tada je onda gotovo neizbježna!
#misusovo
