Sveta i noseća

Moj biološki sat trenutno je u totalnom kaosu. Već sto godina pričam da je ‘napokon vrijeme za drugo dijete’, ali ne poduzimam ništa po tom pitanju. Između ostaloga i zato što su svi oko mene trudni pa čekam da mi se malo razbistri u glavi. Da budem sigurna da je do mene, a ne do tuđih hormona i preslatkih beba. Ok, kad kažem ‘svi’ malo pretjerujem. Ali ne pretjerujem kad kažem da je 40% žena koje poznajem rodilo bebu u zadnjih godinu dana, a novih 50% je trudno. I to tri vrlo vrlo bliske prijateljicu trudne su po tjedan dana razlike. Ja ne znam što ovi iz Vlade pričaju, beba imamo na izvoz!

I neizmjerno sam sretna zbog svake od njih, svakoj držim fige da sve prođe bez problema i stojim im na raspolaganju koliko god mogu. Jer imati dijete predivna je stvar, pogotovo kada se radi tek o prvoj bebi tako će tek spoznati koliko sreće i ljubavi čovjek može akumulirati. I koliko će im se tek promijeniti život, a pomalo i srž njihovog bića. Vjerujem da je majčinstvo uistinu nešto što se riječima ne može opisati od ljepote, ljubavi, ali i nevjerojatne zahtjevnosti. Pa ipak, moja mila kuma me nedavno nazvala da mi kroz smijeh pročita par prvih rečenica iz knjige koju samo joj poslala kao poklon. Parafrazirati ću, ali ide nekako ovako ‘Kada ste se oporavili od šoka i osjećaja da ste najposebnije biće u svemiru, morate postati svjesni toga da niste ništa posebno. Žene doslovno rađaju već tisućama godina.’ Nasmijala je i mene, ali me i potaknula na ovaj post. Što se to točno trenutno događa i zašto odjednom na sve strane iskaču blažene trudnice koje su super-žene? Ne zato što su super-žene same po sebi – sposobne, uspješne i spektakularne, pa uz to i majke,  već se ta super-moć temelji isključivo na tome što su (ili će tek postati) – majke.

Sjećam se svog djetinjstva/adolescencije kada su žene u medijima bile glamazonke koje su krčile sve pred sobom. Madonna, Jennifer Lopez, supermodeli predvođeni Cindy Craford i opasnom Naomi. Sve one bile su snažne, uspješne, neustrašive i – odgađale su majčinstvo. Barem na neko vrijeme. Bilo je jasno da je to njihova žrtva koju moraju podnijeti na oltaru uspjeha, slave i financijske neovisnosti. I to je bilo ok. Nitko ih nije (jako) osuđivao, nitko nije upirao prstom. Jer ljudski je znati da ne možemo imati sve, a pogotovo ne možemo imati sve odjednom. Ipak, s godinama je došlo do suptilne promjene, činilo se, na bolje. Zvijezde i zvjezdice prestale su odgađati majčinstvo po cijenu uspjeha, a slavne bebe postale su nova zanimacija nas običnih smrtnika. Slatke bebe, milijunski iznosi i čudna imena. I opet ok – ljudi si to mogu priuštiti. Očito. 

Ali s jačanjem pokreta koji brani ženino pravo da ima djecu kada ona želi, a ne kada dođe do staklenog stropa pa svakako nema gdje dalje, jačao je i kult majke. Kult ‘One koja nije prava žena dok nema djecu’. Kult ‘Svete majke koja svrhu dobiva samo i isključivo kroz rađanje djece’. Licemjerno od mene za reći s obzirom na to da sam ja ipak ‘ostvarena majka’ pa samim time imam i svrhu u životu, jelte. Ali moje oduševljenje majčinstvom ne proizlazi iz toga što sam bila ništa prije njega – moje oduševljenje proizlazi iz svega novog što sam dodatno dobila i naučila, a nisam se tome nadala. Moje oduševljenje došlo je kao nusprodukt novog aspekta života koje do sada nisam niti zamišljala. Ali to ni u kojem trenutku ne znači da imanje djeteta umanjuje ili, još gore, poništava sve što sam dobro učinila u životu prije. Ili za vrijeme ili što ću tek učiniti. Nemam ne znam kakvu karijeru, a i to što imam, isprepleteno je s majčinstvom pa sam loš primjer. Ali omalovažavati karijeru ili bilo kakva dostignuća žene samo zato jer tada nije bila majka – suludo je i uvredljivo. 

Živimo u novom valu konzervativizma i točno to je ono što takvo društvo želi od vas. Da pomislite da drugu zadaću u društvu nemate, a i da imate – zašto biste je željeli? Kad možete biti sveta majka rodilja?! Ionako je jedina prava svrha prave žene njena sposobnost donošenja mladunčadi na svijet. Pa pogledajmo samo slučaj žene Georgea Clooneyja – od velike zvjerke u borbi za ljudska prava, mediji je svode na ‘ženu poznatog glumca’. Da, reći ćete, ali takvi su mediji – ali mediji nam serviraju ono što tražimo. I način na koji to serviraju utječe na našu percepciju. I ne samo da je Amal Clooney, odvjetnica za ljudska prava za zavidnim životopisom, svedena na nečiju ženu, sada, kada je napokon dopustila prirodi i društvu da od nje naprave pravu ženu, kada je napokon zanijela, možemo dalje gledati kako mediji komentiraju odjevne kombinacije trudne žene Georgea Clooneya. Da, te odjevne kombinacije žena prešetava po UN-u i sličnim netipičnim ambijentima, ali i dalje samo u svrsi nasmješenog inkubatora buduće djece Georgea Clooneya. Što nam to govori? Sve što je bitno u njenom životu je činjenica da je ‘Amal Clooney prošetala trudnički stomak u limun-žutoj kombinaciji’.

I znate da je Amal Clooney samo razvikani poznati primjer. Ekstreman primjer, da budemo iskreni. Ali pogledajmo oko sebe i uočite koliko žena poznajete koje su se odjednom nanovo izmislile time što su ‘postale majke’. I to majke s velikim m. Jer one sada ‘znaju’, one su sada ‘mudre’ jer su pile s izvora mladosti, znanja i samospoznaje. One su smiksale jednu domaću kašicu i prošetale nova kolica po Korzu, a onda sjele na kavu odmoriti iza sunčanih naočala od napornog života žene koja je sada potpuna. Jer nije lako biti potpun cijelo vrijeme! Koliko njih vam skače u usta (da ne kažem na feedu društvene mreže) jer su autoritet stekle na najvećem životnom polju – majčinstvu? Što će njima škola, knjiga ili cv, one su diplomirale život! Jer one su majke, a svi znamo da majka ne može biti svatko! Osim što, ustvari, gotovo i može. Dokle god ima sve organe potrebne za navedeno, čak i ako ne ide lagano, današnja medicina će se pobrinuti za to samoostvarenje. I da ponovim, nemam ništa protiv ljudi koji imaju djecu jer ih žele imati. Imam svašta protiv žena koje smatraju da su nova Beyonce samim time jer su nakon malo izležavanja dobile trbuh sa rokom trajanja. A čini mi se da je i Beyonce zabrazdila u kultu vlastite ličnosti, kad već prozivamo…

Poznajem žene koje su se pronašle u majčinstvu. Poznajem žene kojima je majčinstvo bilo okidač za realiziranje odličnih poslovnih ideja. Poznajem i žene koje su pola dana korporativne zvjeri, a pola dana požrtvovne majke koje do dugo u noć nakuhavaju zdrave ručkove svojoj dječici. A poznajem i one koje se ne vide tako i ozbiljno razmišljaju o tome da nikada ne isprobaju čar majčinstva. I to je sasvim u redu. Kamo sreće da ih se više odlučilo na takvo što! Ali umanjivati značaj žene samo zato što se nije ostvarila kao majka odvratno je i bezobrazno. Ničij trud ne smije umanjiti puna ili prazna utroba! Jednako je i sa svim ostvarenim majkama – samim time što je netko odlučio imati obitelj, ne znači da mu zato treba podići spomenik niti dati slobodne dane za herojstvo (ne računam porodiljni, to treba svakome normalnom). Zapamtite, žene rađaju djecu već tisućama godina. Nitko od nas zbog toga nije poseban, pa čak ni Beyonce. Posebna je veza koju ćete ostvariti s tom djecom. Poseban je elan koji nas tjera da se ostvarimo i na drugim područjima. Jer nitko od nas nije SAMO majka i zato treba raditi i na svim ostalim razinama – trebamo naučiti kako biti čovjek, kako biti sretan i, radi mentalnog zdravlja, kako ćete ispuniti život svete majke rodilje jednom kad lastavići odlete iz gnijezda. A ako vam je ‘majka’ jedina referenca u životopisu, moglo bi se dogoditi da izgubite smisao. Ili ga pronađete u novoj ulozi – zle svekrve, pakosne punice ili ostarjele nađak-babe. Iako, i to je karijera koja zahtjeva puno radno vrijeme, zar ne? 😉

#misusovo