Kuća nam je okupirana. Na sve strane, sve se plavi, sve je u pahuljicama, zimska je atmosfera i crtić je na repeatu. Morana se predstavlja kao ‘Monana Majić Elsa’ – ne zna reći r, ali zna sve Elsine korake u crtiću. Zahvatila nas je Frozen groznica! I na svoju sramotu moram priznati da je bilo poprilično neočekivano – ja sam zadrti Disney fan i bez djeteta sam pogledala Frozen barem pet puta. Ali ona do sada nije pokazivala zanimanje i ja je nisam forsirala. Bože moj, dijete voli Batmana i balerine, nek’ se igra Batmanom i balerinama. I onda nas je samo odjednom zviznulo, gotovo preko noći! Čula je pjesme na youtube-u i od tog trena su morale biti na repeatu. Sutra smo morali ići po Elsinu haljinu i rep za kosu, a u roku od 24 sata smo napamet znale koreografiju iz svake pjesme jer – moramo plesati. Zajedno. (Uopće neću spominjati da ne želim ni znati kako to točno izgleda. Ili koliko mi se jako pleše po kući na pet pjesma iz Frozena cijeli dan.)
Sveti Nikola je bio darežljiv tako da ju je opremio lutkama, pjesmama, kockama, krevetninom i dekicom. Samo daj! Svako jutro gledam crtić i već sam baki rekla da sam svjesna toga da imam sreće što ulazim u kategoriju onih ‘nenormalnih’ koji gledaju isti film 27 puta pa mi je podnošljivo ovo ponavljanje. Ali priznajem otvoreno, uza svu torturu komercijalnog života, sretna sam što je baš Frozen hit već godinama. Zašto? Jer za mamu djevojčice trenutno nema pametnijeg i boljeg izbora!
Znam puno odraslih koji se iščuđavaju zašto je Frozen toliko popularan, ali recept je jednostavan. Nakon sto godina crtića za ‘odrasle’ sa preodraslim forama i pop-kulturnim referencama, napokon je došao crtani prilagođen djeci, crtić na tragu najvećih Disneyjevih klasika poput Male sirene, Ljepotice i zvijeri i Aladdina. Ali Frozen ima odličnu poruku koja je do sada lako ‘bježala’ iz svih crtića sa princezama – ovdje princezi nije potreban princ da je spasi. Ovdje se prava ljubav ne dokazuje poljupcima nepoznatih muškaraca (ali zgodnih i bogatih pa onda nije greda), već se prava ljubav dokazuje nesebičnim postupcima između članova obitelji! I to između dvije sestre koje su bile i najbolje prijateljice kao djeca. Ovo je priča u kojoj se na čelu kraljevstve nalazi kraljica, BEZ kralja i ima sve ovlasti koje se ne dovode u pitanje. Nekima je to apsolutno nebitna činjenica, ali ja nikada neću zaboraviti trenutak kada sam saznala da je Marija Terezija, jedna od najpoznatijih kraljica u povijesti Europe, okrunjena kao KRALJ. Jer nije postojao način da je se okruni kao ženu! Sve su to sitnice koje doprinos kvaliteti priče i bez obzira što odraslima mogu djelovati trivijalno ili im promaknuti, drago mi je što takve ideje usađujemo u male glavice kao ‘normalno’ stanje svijesti. Jer tako i treba biti.
Osobno mi se jako sviđa onaj dio koji će zahtijevat vrašku borbu kad se ‘uključi’ pubertet – uloga Hansa u priči. Meni je jedan od boljih likova i baš baš ga volim! Zašto? Zato što svakoj tinejdžerici treba u jednom trenutku pojasniti da će bit super zgodnih likova s kojima će ‘TOTAČ KLIKNUTI OD PRVE!!’ Noćna mora svake majke, rekla bih, pogotovo kad se sjetim kako sam ja znala ‘kliknuti’ nakon 15 minuta razgovora i ‘biti zaljubljena’ idućih 15 dana – do idućeg razgovora i totalnog urušavanja sistema jer nemaš pojma tko je, ustvari, osoba s kojom pričaš. Simpatično iz sadašnje perspektive. Ali moglo je i ne-simpatično završiti. Zato je Hans odličan lik – on nije jedan od onih tipičnih zločestih čikaca koji su, naravno, i fizički neprivlačni. On ne pokazuje svoje planove odmah i on nas 3/4 crtića vodi u potpuno krivom smjeru! I to je odlično jer ljudi su u životu takvi. Neiskreni! Mogu biti simpatični, zgodni, smiješni i spremni pomoćiu danom trenutku. To i dalje ne znači da ih poznajemo, da im trebamo vjerovati ili da nakon jedne večeri kada smo si baš ‘kliknuli’ trebamo otrčati zajedno u suton, nabiti si njegovu problematičnu višečlanu obitelj na vrat i izroditi mu troje djece! To što je netko simpatičan, zgodan i smiješan, ne govori ništa o njegovu karakteru.
Frozen je crtić koji, osim simpatičnih protagonista i odličnih pjesmica, vrvi od upravo takvih suptilnih obrata. Sestre su udaljene jedna od druge, ali su sposobne i samostalne. Nitko ne obavlja njihov posao umjesto njih, nitko ih ne degradira, ne tretira ih se drugačije radi njihovog spola i ne spašava ih iz nesvjesti bogatunčić sa sklonošću prema nekrofiliji. Nisu im svi problemi riješeni dobrom udajom i bijelom vjenčanicom. I to je nešto što u današnje doba moramo primijeniti u odgoju. Vremena su se promijenila pa je bilo i vrijeme da se promjene i bajke. I sretna sam zbog toga što imam osjećaj da se ipak krećemo u dobrom smjeru – Merida je još jedna neovisna princeza koja ne dopušta da se njome upravlja kao pokretninom, a karikiran odnos majke i kćeri me oduševio kako dugo nijedan crtani prikaz nije. Mama, elegantna medvjedica i Merida, pomalo divlja djevojčica, šarmantan su par i prikazuju svakodnevne situacije s kojima se može poistovijetiti svaka ‘neshvaćena’ djevojčica, ali bogami i svaka mama-medvjedica! Također, Merida je prva princeza koja nema romantičnu vezu tokom cijelog crtića i to ju čini posebnom kao i njena kosa. A tu je i meni vrlo draga Vrlo zapetljana priča, crtić o modernoj, mnogo hrabrijoj i poduzetnijoj Matovilki (ili Zlatokosi, ako vam je draže) i razbijanje predrasuda u kojima djevojčica može biti lijepa samo ako je plava i ima kosu do poda. A i njeno baratanje tavom u obrambene svrhe je na zavidnoj razini. S tim da nas u budućnosti još čeka i neobična Coraline, topla Mrtva nevjesta, ali i dobra stara Mulan.
Tako da ćemo nekako preživjeti i ovu fazu. Dokle god imamo zanimljive junakinje da nas zabavljaju, sve će biti u redu. A nema ništa loše u tome da dijete nauči marširati po snijegu u krasnoj plavoj haljini. Osim ako pokupi prehladu, naravno.
