Kofeinska kriza u Njemačkoj

Kava. Eliksir života. Smisao postojanja. Da nema kave, moj život bio bi sumoran i otužan. Ako postoji hard core kavopija, definitivno ulazim u kategoriju. Pijem kavu uvijek i stalno, sve vrste i na (gotovo) sve načine. Gilmoreice mi ne mogu ni svijeću držati kad pričamo o životu protkanom kavom. Probala sam ja i zelene čajeve i crne s mlijekom i bijele i zdrave i nezdrave i za mršavljenje, imunitet, laktozu i štatijaznam što. Ne ide.

U konačnici, čaj mi se svodi na dvije jednostavne kategorije – bolesna sam i/ili zima je, To je to. Jer čaj miriši i topao je pa ‘ajde. Tu završava cijela kronika s čajem. Ali kava…

Čim otvorim oči, pravim kavu, do podneva moram riješit minimalno dvije, život nema smisla ako se ne ubaci barem jedna popodnevna, a one što mi ulijeću s ‘kasno mi je za kavu‘ smatram najvećim izrodima i hipsterima. Sestro, NIKAD nije kasno za kavu! Ne spavaš? Pa to nije nikakav problem – znači da ti se otvorio još jedan termin za pit kavu! Po noći. Uz dobru knjigu. Milina!

I sada, dok čitate ovu moju Odu kavi i razmišljate ‘dobro, zašto ja ovdje gubim vrijeme, žena je očito puk’la k’o kokica’, moram vas razuvjeriti i reći da ovo trabunjanje vodi nekamo. Vodi na drugu strane medalje zvane ‘bolje smrt nego loša kava’. Vodi u grozomornu njemačku svakodnevicu.

Svakodnevicu grozne kave! (ubaci dramatičnu muziku u pozadinu)

Kad pišem hvalospjeve o kavi, moram reći da ovdje uopće ne govorim o ‘tradiciji ispijanja kava’ i kulturi življenja. Sve je to vrlo lijepo, Korzo, sunce i kavica od minimalno dva sata. Ali ja ovdje mislim da konkretnu tekućinu, tekućinu bez koje ne mogu progledat, ne mogu pisat post, ne mogu se koncentrirat na sudbinske analize problema i sl. Što se mene tiče, mogu ja piti kavu ‘i po njemački’, mogu odraditi njihov ‘stani, eksiraj i pići dalje’ sistem. Samo mi daj dobre kave. Samo to.

I mogu popiti nesicu, pijem i one Lidlove zamjenske kave, ok mi je i turska iako i dalje preferiram ciglicu. Ali što se tiče zlatnog standarda, tu sam prava ‘Rvatina. Kad kažem da hoću kavu, hoću kavu s hladnim! Hoću produženu espresso kavu s malo hladnog mlijeka. U čemu je problem? U Njemačkoj, očito! Jer čini se da zaista postoji ta nevidljiva granica koja se proteže negdje gdje otprilike ide i mediteranska granica. Jer čim ste otišli sjeverno od Alpa, dobru šalicu kave ne možete pronaći ni pod razno.

A putovala sam kojekuda po Europi i stvarno sam pokušala. Uvijek isti problem. Svugdje se ‘moja‘ kava zove drugačije. U jednom gradu naručim macchiato, dobijem malu s toplim. U drugoj naručim ‘coffee with milk’, dobijem caffee latte. Onda odustanem i naručim caffee latte, dobijem ‘svoju’ kavu! Sva sretna mislim da sam napokon naučila, na četvrtom mjestu dobijem bijelu kavu. I tako u nedogled. Ali kad naručite samo kavu, najčešće ćete dobiti 2 dcl razrijeđene tekućine koja više niti ne miriši na kavu, prošla je kroz filter i dobra je samo za trčanje na jedno mjesto. 

Tako da sam se pripremila na borbu s kavama, ali moram vam priznati, Njemačka trenutno vodi i to poprilično nadmoćno. Od kada sam došla ovdje, NITI JEDNOM nisam uspjela dobiti svoju kavu!! Lažem, jesam jednom – već sam bila iznemogla i naletim na curu koja dobro priča engleski. I ja se bacim u objašnjavanje i ona mi lijepo kaže da NEMAJU takvu kavu, ali će mi ona napraviti Americano (produženu), pa nek se ja poslužim mlijekom koje je hladno i stoji na pultu sa šećerom i tim kerefekama. Nitko sretniji od mene! Pogodite što? Na idućem mjestu nisu imali takav pult.

Koliko sam shvatila, njima je svugdje espresso s mlijekom isključivo mala espresso kava sa pjenom od mlijeka. Sa produženom kavom očito imaju problem što je meni apsolutno neshvaljivo jer SVI loču te odvratne filter kave – koje su doslovno produženo produžene kave.

I svaki puta kada se nađem u ovakvoj raspravi (sama sa sobom, najčešće), sjetim se muževog docimera. Simpatični Splićo, modno osvješten, zgodan i hladovina do ibera. Ono, sunčane naočale se nose i po mraku, a kava se pije šest sati u miru prekinutom pokojom rečenicom. Ali morala se piti fina kava. S ‘ladnim. Roko, ako me čitaš, znaj da mi je teško. Sve što mi je preostalo je šparati za espresso aparat ili se predati i prebaciti na filter kavu. A predati se neću! Možete mi uzeti državu, ali kavu s ‘ladnim – NIKADA! Balkanski ponos i upornost. Tako efektni. Tako snažni. Uvijek usmjereni prema krivim ciljevima.

Kava über alles!! #misusovo

p.s. – ovaj tekst napisan je odmah pri seljenju u Njemačku i za sve kavopije s dijasporskim tendencijama, koji traže spas u ovim tamnim trenucima svog iseljeničkog života, imam par savjeta koje sam skupila nakon svog dugog trnovitog puta prema kavi. Za početak, isplati vam se uložiti u kuhinjski espresso aparat ako zaista volite piti takvu kavu. Recimo, Tchibo ima odličnu selekciju stvarno kvalitetnih i ne skupih kava koje vam melju po vašim željama. Osim toga, ima i more tih nekih coffee shopova u kojima možete pronaći super vrste. Po meni, ne isplati se kupovati ‘hrvatsku tursku kavu’ jer je ona puno skuplja kada se preračuna – na kraju vam opet ispadne brže i jeftinije (na duge pruge) uložiti u aparat za kavu (ne pričam o onim bogohuljenjima u formi kapsula i sl. već o zaista pravom aparatu. Moj je npr. DeLonghi i ja ga ne mogu dovoljno nahvaliti)

Što se ‘vanjskog’ pijenja kave, bježite od svega što izgleda kao pekara i prodaje kavu. Tu nema normalne kave i ne može vam nitko pomoći jer imaju unaprijed programirane aparate tako da ne utječu na produženost i sl. Ali svaki talijanski kafić će moći udovoljiti vašim željama – njih ćete naći na svakom koraku, uvijek su jako mali i imaju par stolova vani i par unutra. Ali oni će znati što želite kad im objasnite. A čak i ako fulaju, gotovo uvijek je kava dobra (a i najjeftinija solucija vam je naručiti espresso i onda ga sami produžiti s 2 kapi vode i malo mlijeka jer kod njih uvijek imate taj mali pult za poslužiti se). U slučaju da niste sigurni – cappuccino je uvijek sigurna opcija.

I jedno garantiram – ako živite u dijaspori, kada nađete kafić s dobrom kavom, bit će to vaš kafić jer vam se neće dati tražiti i (opet) fulati opet 😉