Kažu, prava balkanska majka je žena, majka, kraljica i mučenica. Slažem se s tim u potpunosti. Ali radi boljeg razumijevanja ovog teksta, moram naglasiti da taj pojam ima dvije kategorije – pravu mučenicu, ženu koju balkanski konj tuče, zlostavlja, zaje***a, a ona šuti jer nema primanja, nema budućnosti, nema prave potpore ni u okolini ni u državi. I to je posebna problematika na koju sam izrazito osjetljiva jer je stravično koliko žena oko nas trpi zlostavljanje. Mislite da znate. Ali nemate pojma. Znate vjerojatno onu jednu, dvije, čiji gospodin muž svaku plaću zapije, a ona živi na socijalnoj pomoći. To je ekstreman slučaj. Ali obratite pažnju na sve ove žene oko sebe. Vaše majke, frendice, tetke, poznanice. Ne možete ni pojmiti kakve sve žene trpe nasilje i psihičko zlostavljanje. Karijeristice, visokoobrazovane, žene koje hendlaju sve što mi obične ne stignemo, žene koje su tek u vezi, žene koje su samostalne, žene koje su se zgražale oko toga do jučer. Svaka je potencijalna žrtva, a puno njih je i realna. Ali ovdje ne govorim o njima, pravim žrtvama. Ovdje govorim o stvarnim balkanskim ženama, majkama i kraljicama mučenicama. Onom balkanskom blagu, mučenicama koje to žele biti.
Svi ih znamo. Starija generacija je dokotrirala na njima, ali ima i podmladaka, falabogu. To su one majke koje ku’vaju, čiste, peru i šute. Šut’ i trpi. ‘ko te pit’o? Osobno, najdraža kućna mudrost koju prenose (najčesće snaji) je ‘Što b’ tebi bilo bolje neg nama, bogat’?’. Pa ono, tenks frendice, hvala na potpori i pomoći, ali nemoj, brate, više. Apsolutno mi je sulud taj mentalni sklop ‘nama je totalno teško i loše, ali NEKA JE, tako će biti i tebi’. Valjda odatle ide ono balkansko ‘nek crkne moja krava, ali nek susjedu krepaju dvije’. Zato valjda toliko ocjenjujemo vlastitu sreću u odnosu na tuđu. Ali ne sreću, već nesreću. I svima ovdje je to normalno – ja sam sretnija što je moj susjed nesretniji. Skroz normalno. Nećemo ni probat ulazit u psihološke analize. I ide se toliko daleko da se lažira vlastiti život (pogledajmo gospođu Marka Grubnića – idealan kandidat za balkansku kraljicu mučenicu – i što je najgore, uopće se ne referiram na njegovo seksualno opredjeljenje). Ali valjda je balkanski život bio instagram davno prije instagrama.
I tako žena, majka, paćenica suvereno vlada domom – ona je ona koja vedri i oblači, ona koja određuje pravila. Smiješno mi je kada međusobno pričamo i svi imamo tu ‘majčinsku figuru’ gdje smo morali pri ulasku u kuću osluškivat ‘kakvo je raspoloženje’ da se prilagodimo situaciji. Ako je kraljica nadrndana, svi se sklanjaju, pokrivaju ušima i miču s puta. Ako smo došli u pola akcije čišćenja (manijakalne, afkors, zar neka druga uopće postoji?) još s jaknom na leđima hvatamo prvu krpu koju uočimo i glancamo. Ništa, sine, ne pitaj, samo ribaj. Razbacat se forama i pošalicama smijemo samo ako smo prethodno utvrdili da je zrak čist i mučenica raspoložena. Ali ne, ne, pošalice ne idu na njen račun. Žena, majka, mučenica se rijetko šali. Još nitko u narodu nije uspio dokučiti jesu li kraljice mučenice cijepljene od humora kao takve ili ih je ‘život naučio drugačije’. Ono, ‘lako se vama smijat, ne znaš tiiii kako je meni bilo ’41. blablabla’, znate o čemu pričam. Možda je humor kod majki kraljica pokazatelj slabosti, a samim time i gubitak autoriteta? U svakom slučaju, jedini koji se ponekad usudi skrenuti šalu na mučenicu je gospon muž. I redovno kasnije fasuje. Ali razumijem taj poriv, taj nagon kad jednostavno moraš bubnit, a onda bježat koliko te noge nose.
Naravno, ženi majci kraljici mučenici puno toga polazi od ruke. One stvarno jesu maheri u kuhinji, čišćenju, brizi za kuću i sve oko nje. To im pruža dodatno samopouzdanje da one tu jesu glavne i njihov autoritet se ne dovodi u pitanje. Ali ono što ih čini kraljicama (a ne baš mučenicama) je upravo nagon da vam to naglase u svakoj prilici. Balkanska majka se brine o svima i svakome, a o njoj nitko. Nikome nije stalo do nje. Ona radi za sve, za nju nitko. Nitko ju ni ne pita kako je, ali šta će, šuti i trpi. Za djecu. Kako znate da šuti i trpi? Tako što vam to više puta naglasi. Ona zna kako treba sin živjeti, a raditi pogotovo, samo konj neće da sluša, kao da ona ne zna kako se radi! Nije ona s kruške pala, mudra je i svašta prošla u životu. To što o ovom načinu života, a pogotovo poslovanja nema pojma, to ne prolazi kao argument. Jer ona ZNA. Ona zna sve. Jednako tako mora ispraviti vlastitu kćer ili, ne daj bože, snaju (obavezno življenje u zajedničkom kućanstvu) u svim poslovima vezanim uz kuću, život, obitelj i posao – Kako to čistiš? Majko sveta, je l ti to zoveš opranim? Šta, ovo je red? Misovo sveto! Ne reže se luk tako! Daj obuci to dijete, preladićese, šta tolko gleda tv, nek ide van, božemili, tvoja djeca samo lajsaju, ja sam znala gdje su moja djeca, ne bi to meni tako prolazilo. Šta se žališ, sjediš za stolom 8 sati i još jedva stigneš skuvat, šta sam ja sve radila uz troje djece, svinje, posao i bašću. … Ja se, evo, umorim samo dok napišem sve to. Ali kod balkanske žene majke kraljice mučenice nema labavo. Jer zna ona šta ti misliš i zna da si u krivu. Nemoj se ni truditi.
Biti potpuno u milosti majke kraljice je nemoguća misija. To se događa samo trenutno i najčešće na najprljavije moguće načine – kad sestra padne u nemilost, onda se braća brzo sližu i okrenu ploču protiv nje. Je, u pravu si majko, strašno je to što je napravila (jučer te nazvala samo 3 puta, a zadnji put te sterala s telefona za manje od 16 min), ja bih je se odrek’o, srce ima da ti pukne. Jednaku taktiku koriste i unuci, ali i šira rodbina. Naravno, prednost je kratkotrajna, a poslije svi fasuju. Jer su protiv sestre rođene pričali, pi**avammaterinaneodgojena, jesam vas tako učila? Vidite, nema pobjednika. Tj. ima. Majka je pobjednik. Uvijek.
Meni osobno najzabavnija karakteristika žene majke kraljice mučenice veže se na sve te slatke tračeve u kojima uživaju (nikad one, one samo prenose informacije. provjerene. ko i hrvatski novinari) i onu dobru staru ‘ali nemoj da te netko čuje da to pričaš, sramote, nisi to od mene čula’. Sve do jedne. Ali sve. Zato smo valjda i mogli imati instagram prije interneta – ništa ne ostaje prešućeno i, nedajbože, neiskomentirano. Na to još ide red nagađanja, povezivanje nepovezanih događaja i izvlačenje zaključaka. Apsolutno neutemeljenih. Ali od tog trena na dalje, to je jedina ispravna istina. Smiješno dokle god nisi ti na tapeti.
Ako ćemo tražiti uzroke, leže vjerojatno u slabostima balkanskih muškaraca (tradicionalnih pogotovo) koji su često inertni i uvijek im je odgovaralo da odrade minimum, a ostalo ostave za kasnije. Kako kasnije nije uvijek izvedivo, žena je bila ta koja je insistirala na obavljanju poslova. I tako je krenulo sa brojanjem, disanjem za vratom, bogaranjem i forsiranjem. A često i obavljanjem zapostavljenih zadataka. Tako je balkanska žena i postala kraljica, a mučenica. Poštovana od svih jer uistinu drži sve ćoškove kuće, prezrena od svih jer nema razumijevanja za tuđe greške pošto ih ona ne radi. Čak i kad ih radi, ne radi. To tako treba. I generacije kasnije su izrodile ovaj prototip balkanske majke. Je, imamo sličnih u mediteranskim kulturama. Ponekim i slavenskim. Ali to nam samo govori da muškarci vole biti konji svugdje 😉 Ono što je zanimljivo je promatrati moderne verzije koje se polako rađaju. Posla je manje, ne bave se toliko poljoprivredom, broj djece je manji, ali stav je tu, brojanje je tu, obraćanje svisoka je tu. Ovaj put su uključeni gelirani nokti i svakodnevno feniranje, ozbiljni poslovi i hendlanje društvenog života, bračnog, obiteljskog i vremena za sebe. Opasan pogled ispod obrva u smjeru ‘krivca’ ostao je isti. Živio Balkan! Živjela žena majka kraljica! Samo, brate, daj nemoj mi staaalno bit mučenica! 😉
#misusovo
