U sjeni velike vojne parade u Zagrebu, a zatim i slavlja Dana pobjede u Kninu, sa sigurnošću mogu reći da nikada nisam bila sigurnija da želim otići iz lijepe pobjedničke slobodne Naše. Što prije. Bježat glavom bez obzira kao toliko tisuća ljudi u zadnje dvije godine. Već neko vrijeme razmišljam o tome, a od kada sam rodila, moja želja se samo povećala jer imam osjećaj da se utapam i da je moja obaveza pružiti tom djetetu ipak nešto više. Više od ovoga što sada mogu. I prije nego krenete s osudama, materijalna dobra su mi zadnja na listi.
Naravno, pošto po prirodi uopće nisam živčana, skroz mi je jednostavno bilo odlučiti da više ne želim biti ovdje i sad sjedit i čekat da se nešto dogodi. Da se pokrenemo. Da padne kap koja će preliti čašu. Imam i tu divnu kvalitetu da kad odlučim da mi nešto ne štima, ubijem sama sebe u pojam kritiziranjem svega – život u mojoj glavi postane nepodnošljiv. A nepodnošljiv je sada već više od godinu dana. Razmišljala sam što me to sve smeta, zašto baš toliko želim otići, zašto imam osjećaj da je ovo gdje jesam, najgore od svih mjesta gdje mogu biti?
Zato što sam umorna od toga da se osjećam nesposobno. Cijeli život, kao puno mojih poznanika, štreberski radim sve što dobra djeca rade. Ideš u školu, imaš hobi, učiš, upišeš gimnaziju, završiš faks, sve sam, bez ikakve veze, bez tate, bez para, u roku. Ponašaš se pristojno, poštuješ starije, držiš do tradicije (barem ju ne vrijeđaš), stišavaš glazbu kad je kasno, voziš po propisima. Udaš se, imaš dijete, digneš kredit, nemaš posao, a skoro ti je 30. Imam integritet, tješim se, ali činjenica je da nemam ništa drugo. Jer ono kako su te učili da život ide, više ne ide. Nikoga ne zanima što si završio, kakve si ocjene imao. Nikoga ne zanim koliko brzo učiš i jesi li dobar radnik. Nakon nekog vremena, više mi nije dovoljno govoriti da su zaposleni oni po obiteljskim, političkim i inim vezama, sada već konkretno razmišljam ‘što nije u redu sa mnom?’. Nije mi više dovoljno ‘znati’ da sam obrazovana, sposobna i inteligentna, trebam dokaze za to.
Sve teže podnosim naš mentalitet, postalo mi je pravo opterećenje živjeti za druge. Opravdavati se i objašnjavati svima i svako što, zašto i kako. Žašto imaš tetovažu? Odakle ti je tata? Kakvo ti je to prezime? Zašto tako bojaš kosu? Kad ćeš imati drugo dijete? Mislim da ničij problem nije koliko često perem prozore i koliko mi je kuhinja čista, idem li u crkvu i za koga glasam. A naš mentalitet je takav, on dozvoljava samo prividnu slobodu – tek toliko da misliš da možeš sve, ali ako se razbahatiš, lanac se skrati. Možeš kako ‘oš, al’ ne mo’š dokle ‘oš. Takve su nam i obitelji, svi do jednog smo naučeni da mislim da smo nesamostalni. Možemo sami, ali ne daleko od mame. Tko će ti čuvat djecu? Tko će ti napravit ručak? Jer nigdje u bijelom svijetu ljudi nemaju djecu – bake su predaleko. I uvijek uvijek uvijek misliš da možeš bolje, ali jednostavno ne pokušaš jer se bojiš. Uostalom, šta se bunišš, šta ti fali, moglo je i gore! Bojiš se osude okoline i šutiš.
Dosta mi je mase koja odobrava pljuvanje po pojedincima. Dosta mi je da si svaki majmun koji ima internet daje za pravo da otvoreno i vulgarno vrijeđa svakoga tko ima mišljenje drugačije o njegovog. To što imaš mišljenje, srećo, ne znači da je točno. Dosta mi je toga da se pita za ‘zdravlje’ susjede i poznanike, samo zato da bi se izvukle pikanterije i kasnije se naslađivalo. Dosta mi je okoline koja s podsmjehom gleda svaki pokušaj, smije se svakom porazu, a svaki uspjeh deklarira kao prevaru neke vrste. Dečko je zaradio pare? Krađa. Žena ima osiguranu egzistenciju? Sponzoruša.
Ne mogu više slušati cajke kroz prozore otvorenih auta, po danu i po noći. Ne mogu slušati cajke za svaki petak, svetak, državni blagdan bez obzira sudjelujem li u njemu ili ne. Nije stvar u cajkama, stvar je opet u poštivanju tuđeg izbora – ja nikome ne namećem svoj svjetonazor, svoju glazbu, zašto se mene siluje tuđom? Ne da mi se više voziti kroz naselje i čekati da poginem u prometnoj jer se vozi 80 tamo gdje je ograničenje 30. Ne da mi se voziti u kružnom toku i gledati kako biciklisti obilaze biciklističku stazu i voze slalom među autima.
Ne želim više vaditi rodni list svakih 6 mjeseci jer mi se podaci o rođenju nisu promijenili zadnjih 28 godina. Dosta mi je domovnica, rodnih listova, potvrda o nekažnjavanju, socijalnog, zdravstvenog i mirovinskog. Najgore od svega je što ovakav sustav tjera čovjeka da mi se priključi, da sudjeluje. Jer ne možeš kontra sistema. I onda kad moram u bolnicu, tražim vezu. Kad idem po putovnicu, zovem mamu da mama zove Slavicu da Slavica izađe na honik pa me primi. Preko veze. I onda se osjećam kao džubre jer ne želim biti prisiljena na takvo što. A sve teže mi je šutjeti kontroloru koji me vrijeđa jer sam mlađa, zaštitaru koji mi se unosi jer sam žensko, doktoru koji mi se obraća svisoka jer sam manja. Jer ‘nisam se ja zato borila’. A sad se već osjećam kao da se borim svaki dan. Stalno.
I na kraju, dosta mi je toga da se osjećam kao budala. Jer tako me tretira država, tako me tretiraju svi njeni aparati, a tako me tretiraju i njeni građani, svaki pojedinačno. I bolje nisam ni zaslužila jer očigledno jesam – budala! Nema drugog naziva za nekog tko živi okružen korupcijom, gleda kako se zapošljavaju podobni, kako fakultete završavaju oni koji su platili, nekoga tko po državnim propisima otvara firmu za 10kn, a mora imati 30.000 da ju zatvori, nekoga tko se drži svih pravila i godinama gleda kako to ne rade svi ostali. Ne drže se pravila i time krše moja prava. A to ne želim da se dogodi mom djetetu. Ne želim da odraste i shvati da se osjeća kao mali ušljivi crv bez prava glasa. Jer kada si nesamostalan i nezaposlen, drugačije se ni ne možeš osjećati. Diplome mi služe samo da mi se dodatno narugaju.
Smiješno je da želim otići jer želim da mogu voziti bicikl po stazi predviđenoj za to. Da ne moram ići šetati s malom svaki dan na Korzo jer drugdje nema infrastrukture predviđene za šetanje. Strašno je što gledam profile djece koja me okružuju (profile roditelja neću ni spominjati) i razmišljam kako ne želim da mi dijete ide u vrtić u koji će morati. A voljela bih i imati opciju svjesti u birc u kojem se ne puši kad odem na kavu, jednom u dva tjedna. U državi u kojoj je zakonom zabranjeno pušenje, samo što ustvari nije. I zato je moja potreba za odlaskom tragikomična. Jer ja nisam pojedinac koji nema nikakvih primanja, ima kredit u švicarcu za stan i bolesno dijete. Ono čemu ja težim je ustvari banalno i sitničavo. Ali imam osjećaj da je to ono što čini život. A ja želim živjeti. I to ne na taj način da pitam susjedu što ima novo u mom životu.
Svima koje znam da su otišli zajednička je jedna primjedba – kažu da im je nakon odlaska pao kamen sa srca. Žive lakše. A gdje mi to živimo kada moraš napustiti sve što poznaješ da ne bi osjećao teret? U popularnom Game of Thronesu jedan lik je rekao ‘možda smo se toliko navikli na horor da jednostavno podrazumijevamo da ne može drugačije’. A ja želim pokušati. Želim otići i vidjeti. Pa ako zaključim da je sve to postojalo samo u mojoj glavi, vratit ću se i biti najsretniji mali Balkanac u svemiru. Čak ću naučiti i peć pitu i vikat ću misusovo na svaku drugu susjedinu rečenicu. Jer ću onda znati da sam fulala i da je ovo bio najbolji od svih mogućih svjetova. Ali još uvijek se duboko nadam da nije.
Ma samo idi ako ti se ide 🙂
ja sam otišao. ovdje skoro nikoga ne čekaju raširenih ruku. trebaš se dobro založiti za to što radiš. ali razlika je u tome što ti ovdje ipak netko daje šansu za napredak.
hey, i ja sam otisla iz "lijepe nam nase", sve ovo sto si napisala definitivno je tako, samo sto sam ja bila (ne)svjesna zivota koji sam zivjela, sve dok se nisam odselila. moram priznati da mi fale dragi ljudi i uvijek ce mi faliti (emotivac u dusi) nije lako, ali nakon nekog vremena uvidis velike prevelike razlike sustava i stvarno se covjek zapita gdje sm ja to zivio.. sve sto zelis i o cemu mastas u svakoj normalno uredenoj zemlji je normalno, a mi hrvati zivimo nenormalni zivot. konkretnije u Austriji sam, ako je ogranicenje 30 onda je 30 ako vozis brzo ocekuj kaznu vec kroz par dana nema tete Slavice, nema susjeda nema korupcije moras platit ili zatvor, svatko vodi svoj zivot nikoga nije briga kako se odjevas, kako se sminkas, sto slusas jel ima tetovazu pirs svi sve postuju .. nitko ne zavire u tude zivote, osima naravno nasih balkanaca ukoliko ih upoznas. nezamislivo je da radnik ne dobije placu, to nepostoji. nema parkiranja na mjestu za invalide, ..jos puuno puno toga uglavnom drui svijet.. sretno vam, mislim da ne cete pozaliti
Možda s ovakvom pink kosom i uspiješ…..Ai, ko što ti reče u tekstu……..voliš imati svoje mišljenje ( pa i stil ) i ne nametati ga………, biti drukčija , ne biti dio opećeg mediokritetstva……..bla bla bla……..
Ajde————imat ćeš love , ali nećeš imati sebe
sada si u pravim godinama da odeš i počneš negdje normani život. domovina je zemlja koja ti omogućuje da živiš kao čovjek, a ne mjesto gdje se čovjek slučajno rodi. naravno da će biti i teško, i biti će nostalgije, ali prednosti koje ćeš dobiti su daleko veće. a pogotovo je to dobro zbog djeteta – jer kod nas još jako puno godina neće biti "normalno". balkan ima svog šarma, ali ima i hrpetinu mana… tu je normalno da se čovjek "snađe" pa nešto šverca, fotokopira diplomu, zaposli ga "jaran" ili "rodijak", prevari sistem, ne plati porez, podmiti policajca… tko god može, treba otići i potražiti normalni život negdje u civiliziranom svijetu.
I ja sam jedan od mladih koji zele otici iz RH. Svatko stariji od 35 godina je toliko zatucan sa Domovinskim ratom da to nije za povjerovati. Ubij Srbina, zapali Srbiju, uvrede na sve strane, podcjenjivanja, svi su preveliki pametnjakovici u svemu, a nitko nije zaposlen. Drzava ne napreduje posljednjih 15 godina, svi samo izlaze na izbore i glasaju za opet neke politicare koji ce nas opet pokrasti, ne organiziranost,ne mogucnost napredovanja,ne mogucnost postizanja neceg dobrog u svom zivotu kako ne bi trebao biti zabrinut hoces li imati za kruh ili ne. Ne, ne kazem da "vani" tece med i mlijeko, ali tamo vani ljudi nisu odustali kao sto su ovdje,tamo vani ljudi imaju ciljeve za koje se bore,mi ih nemamo. Rijetko kad da ce te naici na ponosnog starijeg Hrvata koji ima zdrav zivot, koji ne pije i ne pusi i bavi se sportom o ide u teretanu, a ja to vidamo svaki dan u hotelu u kojem radim. Engleski, Finci, Njemci i mnogi drugi svaki dan su u teretani i drze do sebe. Zivot nam je postao jednolican. Posao cijeli tjedan 10-12 sati dnevno za minimalac, petak i subota za ludovanje u disko klubovima i u alkoholu i cigarama. Mladi su nam posatli toliko lijeni da im je bitno samo da nadu alkohola, skola, fakultet i diploma im nisu bitni. Ne da im se raditi nego radije ostaju kod kuce i vise po Facebooku dok se njihovi roditelji bore za taj kilogram kruha. Cijene kvalitetnih proizvoda rastu, a nase place iz godine u godinu padaju. Zakoni su nam tako uredeni da poslodavac smije gaziti radnika kako god zeli. Trgnite se malo,pokrenite se, postavite visoke ciljeve i krenote za njima. Samo tako mozemo uspijeti napredovati i prekiniti ovu stagnaciju koja traje 15 godina vec.
Lijep post, nadam se da ćeš uspijeti, u Hrvatskoj ili dalje. Svejedno. :=)
I ja sam počeo svoj blog o internet zaradi i mome iskustvu na internetu: http://onlineadrian.com/
Svaka cast na osobnom i iskrenom postu. Osobno mislim da se uvijek i svugdje moze, moze se raditi od doma i super zaraditi danas ako govoris jezike (i to sam probala), moze se zaposliti u multinacionalki za veliku placu bez ikakve veze ali moras zivjeti u Zagrebu, govoriti strane jezike i imati neki 'jaci' faks.
Ne kuzim ovaj komentar @Ana Bonni 'izgubit ces sebe'?!! Izgubit ces sebe samo ako se zakukuljis u svoje malo selo i ne vidis svijeta, to je za mene limitiranje vlastitih kapaciteta. Imati ces dostojanstvo, imati ces lagodniji zivot, a kad ne moras razmisljati o prezivljavanju lakse je i posvetiti se bebi i uzivati u ljepotama kojih … pazi sada soka…ima i IZVAN Hrvatske.
Zivjela sam, radila i skolovala se u mnogim zemljama gdje je bolje (Amerika, Engleska, Spanjolska) i gore (Madjarska) od Hrvatske pa imam dovoljno dobru persektivu i dovoljno iskustva da ti kazem IDI, otvori krila, otvori um, oslobodi se gluposti i fokusiraj se na srecu sebe i svoje obitelji. Svijet je ionako globalno selo, sama biras svoj put i gdje ces i kako zivjeti. Budi spremna biti agresivna u poslu i raditi bilo sto i bilo koliko sati na pocetku, 'posao u struci' je izuzetno glup pojam koji te moze samo ograniciti.
Roditelje i prijatelje mozes uvijek posjetiti, ionako nije preporucljivo za mir u obitelji zivjeti pre blizu roditelja ;). Sada imas svoju obitelj i svoj zivot. U posljednjih 12 godina zivim po svijetu i od nostalgije nema ni N, nemam vremena biti nostalgicna, dodjem ljeti na more par tjedana i bude mi lijepo, vidim one koje volim, vidim i prisjetim se zasto sam otisla i opet uzivam tamo, kod kuce, u Barceloni.
Sretno tebi i tvojoj mladoj obitelji sto god odlucila! 🙂
Katarina
http://www.lakatwalk.com
Točno tako razmišljam, a ne znaš koliko mi daje nade kad to čujem iz usta nekoga tko je sve to već prošao. Kad čujem da nisam luda, nisam razmažena i, moj osobni favorit, ne mrzim Hrvatsku 🙂
to je sve što ustvari želim – imati priliku pokazati što znam, a što ne znam naučiti. Ništa vise!
hvala puno na podršci, nadam se i ja da ćemo se 'pronaći'
razumijemo se 🙂 hvala na podršci
Polako pakujemo torbe i, ja osobno, psujem što nisam bolje učila strane jezike 😉
Nemaš što čekati, prvi korak je najteži, sprovesti odluku u djelo ali se isplati. Meni je žao što sam dugo čekao, ali sam sretan jer sam otišao, u drugačiji svijet, u mnogočemu bolji. Samo hrabro i sretno, samo ti postavljaš granice svojih mogućnosti.
Sestro slatka,pakuj i t'eraj!
Nova perspektiva,u kontekstu topic-a,se dobije kad covijek promjeni kut gledanja,u ovom slucaju adresu boravka.Kad je drek do grla,tjesis se sto ipak nije do nosa ali tek kad se rijesis dreka vidis da je ipak bolje kad ga uopce nema.
Setam Amsterdamom,Frankfurtom,Berlinom i gledam kako su ljudi ne optereceni.Ne optereceni rezijama,kreditima,kasnjenjem place,jebenom egzistencijom.Ne jase ih kojekakvi Zorani,Tomislavi,Ive i slicni drkafuzeri.Nema ustasa i partizana a ni cetnika da me docekaju iza svakog ugla,nema u toj mjeri kao kod nas seljacizma i uskih pogleda na svijet,nema toliko ne tolerantnosti prema drugom i drugacijem a ima vise reda u svim segmentima drustva.
Meni su to razlozi zasto mislim zivjeti u Nizozemskoj a ne u HR.
Ja sam vec tri godine u Maleziji,soliram,nemam tu ni obitelji ni prijatelja ali ipak se da izdrzati.
Tako da ces ti,uvjeren sam,uz obitelj biti sasvim ok,snaci se i imati normalniji zivot nego u HR.HR=lunatics have taken over the asylum.
Sretno i pozzzz!
Samo hrabro, ne boj se. Ja sam otisao sa 47 g, i odmorio sam se, doslovno.
surya:
"Ja sam vec tri godine u Maleziji,soliram,nemam tu ni obitelji ni prijatelja ali ipak se da izdrzati."
a bi li se dalo bez da napišeš/pročitaš išta na ovom jeziku?
heh…
a više reda zasigurno ima tamo(dobro, ne u maleziji ali na eu zapadu), samo mi se nekad čini da previše reda učini zemlju dosadnom…npr. nakon posla odeš kući i tu stojiš do početka idućeg radnog dana…ako je život samo rad bez zezancije sa okolinom, onda super! odeš u austriju, njemačku il švedsku! ali ako se baš voliš smijati u njemačkoj, s kim ćeš? i na kom jeziku. pošto neko reče da u austriji ljudi ne pričaju o ljudima….."svatko vodi svoj zivot ".
i ja ne vidim na ljudima jesu bezbrižni il ne(što neko pomenu), i ne vidim te rajeve na zemlji gdje su svi sretni i nema samoubojstava itd.
jedne tare posao, druge nedostatak posla. treći (u trećem svijetu) nekad i gladuju.
e da, majo ako odeš…reci nam šta viđo tamo vanka tj. nastavi blog.
ali nemoj otić pa onda tamo radit one poslove koje ne bi ovdje.
to malo ruši cjeli koncept.
btw. ovo
"Dečko je zaradio pare? Krađa. Žena ima osiguranu egzistenciju? Sponzoruša."
je nekako loše ispalo. sponzoruše je nešto drugo. to je šporko i ne može se nazvati osiguravanjem egzistencije…svakako ne na duže staze
http://www.bbc.com/news/magazine-33166550
kako završavaju te žene?
nećeš naći zemlju u kojoj se to odobrava.
Dobro, sta ti to zelis u zivotu? Da svi slusamo jednu vrstu glazbe..da smo svi alternativci.. da svi glumimo kulturu i smjesimo se jedni drugima kao na tvome voljenome zapadu.. da svi budemo iskreni (iskrenost je prevrtljiva i cesto bolna) Nitko ne zeli biti vjecno iskren, stalozen, pristojan itd.. Taj tvoj zapad je za mene neka vrsta ludila i bunila, a kad se vratim u ljepu nasu uvijek osjetim olaksanje tj. onaj osjecaj kad se otrjeznis,a boli te glava. Nacin zivota na sretnom zapadu je jednolican..ustvari imam osjecaj da je zivot kao u kavezu..Znas onu pjesmu (kuca poso poso kuca) tako ti je mala moja na zapadu,a ti mozes biti bjela kao onaj voditelj iz Rijeke,ali uvijek ces na voljenom zapadu biti neka niza kasta tj. neki stranac..pa ti predlazem tj sugeriram da ostanes tu di jesi i uklopis se u nas Hrvatski jal..,jer ko zna mozda za koju godinu pocnes slusati cajke… budimo realni nisi nikad ni mislila otici fizicki..nego samo tu i tamo odlutas mentalno npr. u Belgiju i sjetis se svih onih divnih umjetno (GMO) nasmjesenih ljudi, sjetis se uredjenih parkova..sjetis se kako svi imaju eura za trosit.. i onda se mentalno vratis u ljepu nasu i sva uplakana zaspes. Ljepa nasa mozda je iskompleksirana, vulgarna, prevrtljiva, homofobna,prljava, iskvarena, sablazna i jalna ali mala moja nikad neces toliko alternative naci na zapadu koliko imas u jednom cetvornom kilometru Hrvatske. Hrvatska je tebe stvorila, nametnula ti stavove..odredila je tvoje razmisljanje..tvoj nacin djelovanja…tvoju sudbinu (htjela ti to priznati ili ne) i nakon toga svega ti i dalje mentalno zelis napustiti svoju domovinu samo zato sto te Slavica prek reda uvela kod recimo doktora. Dobro razmisli o tome zapadu jer je i zapad postao jedan veliki bosanski lonac koji ce eruptirati prije nego vulkan Etna.. Zapamti ljudi su ljudi..malo smo napredni malo smo nazadni..malo vjerujemo pa malo ne vjerujemo, malo smo radikalni malo smo sekularni.. Hrvatska tvojim odlaskom mozda gubi,ali europa nista ne dobiva tvojim dolaskom. Evo pisem ti ja kao jedan obicni laik. Sretno
zaboravih nešto: blog je pisan u jednini, "želim otići".
dobro, dijete je premalo da bi odlučivalo, ali šta želi muž, i šta ako on ne želi otići?
ili se podrazumijeva da vi dvoje želite isto?
i da, korupcije ima svugdje i manjak jezika te eliminira iz bilo kakvih intelektualnih zanimanja. ali engleski valjda znaš štogod…
Svaka čast, bježi dok te noge nose! Daj šansu svojoj djeci
Svaka čast, bježi dok te noge nose! Daj šansu svojoj djeci
Pisan je u jednini jer su to moji razlozi zbog kojih želim otići. Njemu smeta puno sličnih stvari kao i meni, ali je poseban naglasak na profesionalnim mogućnostima. Ferovac je i želi više. Kad on poželi otvorit svoju dušu i pisat razloge, samo nek izvoli 😉 A pošto ima slobodna izbor, krenuvši od toga da je izabrao oženiti mene i imati obitelj sa mnom (baš kao i ja s njim) meni je nekako logično zaključiti da o svemu razgovaramo i zajedno donosimo odluke. Ne vidim baš kako bi to izgledalo da sam ja odlučila kupit stvari, a njega niti ne pitat ili, još gore, ucjenjivati ga da mora raditi nešto što on ne želi. Ali ponavljam, tekst je u jednini jer ja pišem ja, jedna.
ne, ja nigdje ne govorim da želim da svi budu isti, ja želim da se poštuju različitosti. a to je nešto što svi znamo da kod nas baš i ne šljaka. na papiru da, u stvarnosti nikako. možda si ti potpuno u pravu, ali jednako tako je ružno napoprijeko zaključiti da ja samo lajem, a ustvari sam razmažena treba koja neće nigdje mrdnuti. zašto bih morala ostati? da slučajno ne bih proširila vidike i naučila nešto novo? zato što su pojedinci zaključili da ovdje nisam ni pokušla samo zato što imam roza kosu i djelujem naivno? vjerujem da je veliko i dobro iskustvo u životu pokušat živjeti negdje drugdje pa i da je u domovini idealno jer puno toga možemo naučiti. a pogotovo kad ovdje ne cvjetaju ruže. zašto se ograničavati? i tko kaže da mora biti zauvijek? kao što me nitko ne može spriječiti da odem, ako ja tako poželim, ne može me nitko ni spriječiti da se vratim – ako tako odlučim.
Ima istine u svemu sto si pisala, ali ja sam ti samo htio objasniti da je bolje zivjeti svoj na svome.. naravno mozes ti otici,ali ako vodis obitelj to znaci da nema povratka… jer kad jednom osjetis onaj miris eura..to dugorocno zamagli sve ostalo ljepo u zivotu. Da treba prosiriti vidike i nauciti nesta novo..probaj za pocetak ako naravno mozes to financijski izvesti..da se preselis iz jednog dijela Hrvatske u drugi.
Hrvatska treba ljude poput tebe: pametne,skolovane, ambiciozne, hrabre, ljude koji zele nesta promjeniti… jer ljudi poput tebe cine razliku… ti sigurno ne bi bila toliko buntovna da si rodjena u nekoj bogatoj zapadnoj zemlji. Hrvatska te ucinila takvom kakva jesi,a ako volis sebe onda moras voliti i svoju domovinu bez obzira na sve njene mane. Mislim da boja tvoje kose (lijepa si nema sta) ne utjece negativno na ljude..boja je vedra i tom bojom razvedravas Hrvatsku 🙂
Jednom mi je jedan poznanik rekao odes 50 kilometara od svoje kuce, svoje ulice, svog grada i vec si stranac i to je istina.. Ja sam u ovih svojih 30 godina zivota hrpu puta bio stranac tj izgubio sam identitet. Kada jednom odes falit ce ti ono (misusavo)
Ajmo se kladit da neces otici? sad bi neka baba rekla (misusavio:)
Bravo Majo. Samo se zaputi u dalek svjet i ne boj se, nećeš propasti. Uvjerit ćeš se da je život vani bolji i pitat ćeš se zašto sam čekala i zašto nisam otišla ranije. Ja sam u Kanadi preko 20 godina i nema dana da sam zažalila. Zadnji put kad me uhvatila nostalgija, ljetovali smo u Hrvatskoj, ali tad mi je bilo jasno, da treba što dalje iz te države. Rodbina mi je još bila najgora. Za ne vjerovati. Da li si odlučila u koju zemlju bi otišla? Posjeti moj blog i ostavi komentar pa se možemo spojiti. Uvjek je dobro imati nekoga ko je prošao iseljenje da te savjetuje kod odlazka.
i4004 ima ih koji dodju u Kanadu bez da znaju beknut na Engleski, pa u manje od 3 mjeseca rade i govore i uspjevaju. A ti stoj di jesi jer sigurno za bolje nisi. Zna se koji i kakvi ostaju u Hrvatskoj.
Kakve propovidi ovaj "ograniceno" daje. Ajde otrijezni se. Ja sam u Kanadi preko 20 godina i nikad se nisam osjetila kao niza klasa, ko rob ili neki uhljeb. Evo da ti kazem samo u mom redu gdje sjedim na poslu ima ina iz Portugala, Kine, Vjetnama, Malazije, Madagaskara, Indije, Irske, i ja iz Hrvatske. Ima nas u firmi iz Rumunije, cak i Kosova, Hrvatske, Kolumbije, Meksika, Ukrajine itd. Zar mislis da smo svi robovi, uhljebi, druga klasa? Ne, svi smo ljudi i tako se prema nama i odnose, ljudski. Niko tu nije dobio posao preko veze, svi smo dosli na razgovor i svi smo pozvani da smo zaposleni. Zato ne bubetaj gluposti.
Glupost.
Firetulip sama kazes ima vas iz Portugala, Kine, Vijetnama, Malezije, Kolumbije itd. to je to multieticna Kanada. Ja sam radio sa kanadjanima bjelcima (navodno Francuzi) izvan kanade u naftnoj industriji i mogu ti reci da mrze dosljake…pogotovo ove narode koje si nabrojila izuzev mozda hrvata i iraca. Ja nisam spominjao Kanadu nego zapadnu Europu i tu se ne radi samo o visoj nizoj klasi nego o napustanju domovine i razlozima odlaska.
Naravno ti si otisla 95godine znaci nakon rata vjerovatno iz nekog mjesta obuhvacenog ratom ili iz mjesanog braka to je moje misljenje ne mora znaciti da je istina. sretno ti tamo u Kanadi i kad ti je tamo toliko savrsenstvo opet ne razumijem sta se ne druzis sa tim kinezima, malezijcima itd nego visis na hrvatskim forumima. Ovo mi je najace "ne svi smo mi ljudi i tako se prema nama odnose ljudski" ,a tko se prema Vama odnosi ljudski ?? e priznaj da postoje slojevi drustva kao i svugdje!!! a vi ste za njih gradjani treceg svijeta koje donose ekonomsku stabilnost radeci poslove koje oni ne zele.
Tvoj tekst je prvo mjesto koje sam nasao gdje je netko drugi opisao taj osjecaj koji sam takodjer imao, kad mislis da nisi nekvalitetna osoba, ali dogadjaji oko tebe u RH navode na sumnju…
Kao netko tko je prije par mjeseci uspio doci u Kanadu, mogu potvrditi da je tocno, i sto i drugi potvrdjuju, ono sto strazis naci ces u mnogim nacijama van Hrvatske, pogotovo zapadno i sjeverno od nje… Naravno da ce uvijek i svugdje postojati iznimke od uredjenog sustava, ali onaj osjecaj olaksanja koji si navela, istinit je. Kad ne trebas ispolirati 5 pragova i 12 shaltera da bi dobio potreban papir, vec postoji jedna institucija koja ti daje i produzuje i vozacku i zdravstvenu i socijalno, i koja te slika na licu mjesta, umjesto da ti trosi vrijeme putem do rodijaka koji tu blizu, i 'jeftino', radi slike za osobnu. I meni je zao sto nisam ranije skupio hrabrost, ali sad kad sam tu, renesansa, nema druge rjeci.
Razlika izmedju posla koji u RH netko ne bi radio, a u nekoj drugoj zemlji bi, je ta sto ne strepis za placu, ne osjecas se nize vrijedan radeci dok lopovi uzivaju, i na kraju dana zaradjujes dovoljno da svoje slobodno vrijeme mozes provesti kako god pozelis, jer postoji bezbroj izbora.
Takodjer, nakon zivota u RH tijekom zadnjih 30 godina ne cuti ikoji od balkanskih jezika na duzi period mi ne pada tesko, a odmorio sam se ne znajuci cime se stadu pere mozak otkad ne pratim balkanske medije.
Odi, odi, odi, poslusaj intuiciju, srce, jer da je sve u redu, ti ne bi napisala ovaj clanak, ne bi imala sve te osjecaje. Odi, obogati se duhovno, uzdigni se iznad tog uskogrudnog razmisljanja koji oduvijek vlada na Balkanu. Odi, upoznaj svijet, raznolikost ljudi, razmisljanja, raznolikost svjetonazora. Obogatit ces se novim iskustvima, a to je vrijednije od deset fakulteta .I sjeti se da svako sam bira, svakog dana, svake minute, svakog trena. Izaberi radost u svemu sto cinis, izaberi zivot. Sretno! 🙂
Sretno! Nadam se samo da ne zivis u zabludi i mislis se preselit u Berlin ne govoreci njemacki. Takvih ima na svakom cosku
Masta je jedan od problema u Hrvata. Sve se moze, samo triba zamislit. Ali kad drustvo kolektivno umisli da se ne moze, e to je problem. Izgleda da bi se uklopila u nas fenomenalni gradic koji nudi best of all worlds :).http://youtu.be/Aia9_fAaKKI
Ne razumin zasto bi te iko osim mozda familije triba cekat rasirenih ruku?
Draga Majo, upravo danas sam razgovarala o situaciji u Hrvatskoj sa veoma pametnim i cijenjenim čovjekom koji trenutno živi u Švedskoj. Sav naš jad, mržnja i podjele, sve posljedice rata i prošlosti od koje se velik dio ljudi ne može maknuti, sav nacionalizam golobrade mlađarije, sve je to ono protiv čega treba dizati glas. Činjenica je da svi šutimo dok smo god zadovoljni sa svojim životom ili nam je lakše gunđati iz fotelja i u kafićima. Mladi su ljudi uvijek bili pokretači veliki promjena, od francuske revolucije, ruske revolucije, hrvatskog proljeća '72 ili ustanka grčkih sudenata '73. Poanta je u tome što (ili tko) su im bili ideali. To čini razliku između domoljuba i nacionalista. Prava demokracija ne počinje u vlasti nego u nama samima. Ako mi nismo demokrati u svakom kutku našeg života onda vlada ne uspijeva. Ne možemo govoriti o jednakosti ako se u vlastitoj kući tako ne ponašamo. Ne možemo gaziti vlastite stavove zbog toga "što će susjedi reći". Ne smijemo dozvoliti da nas vode društveni tabui. Kada to preslikaš na homofobiju i nacionalizam onda znaš gdje su greške u ovom društvu. Ovo nije osuda tvojeg postupka. Ja ti želim svu sreću i uspjeh. Samo želim reći, ne smijemo šutjeti. U ljudskoj je prirodi da se osjeća ugodno kad se ne mora boriti i onda kriviti sistem koji služi moćnicima. Moćnici žele poslušne i kontrolirane ljude, a za to im je potrebno da posiju strah, pa tako i strah od toga što će susjedi reći. Onaj mali broj ljudi koji se bore i koje nije briga što će susjedi reći, oni korak po korak, bez obzira na prepreke, mijenjaju svijet. Naši glasovi moraju biti glasniji i ne smijemo odustati. Mlada generacija ne treba mučenike i vođe, vi ćete sami postati svoje vođe, ali morate znati da nema magićnih stvari koje daju odgovore na sva pitanja. Osobno mislim da si ti sa svojim postupcima i razmišljanjima jedna od tih ljudi koji mogu promijeniti stvari. Nije važno da li ćeš to napraviti odavde ili iz neke druge zemlje. Domoljublje se ne mjeri na taj način. Tvoj glas je glasan i već putuje uokolo. Ja želim da se njemu pridruži još mnogo uspavanih glasova, jer u protivnom ovoj će zemlji ostati samo mržnja i netolerancija. Želim ti svaku sreću i uspjeh.
Super post Maja!!!
http://www.forum.hr/showthread.php?t=811594&page=243
Vidim, misle da sam fantastična i prekrasna! 😉 ali u pravu su – moram pod hitno promijeniti font! 😀
Ma kakve su ovo ogranicene nebuloze? Ona bi tribala ostat a to, sta si ocito otisa, nesto ides solit pamet. Hipokrizija na kvadrat.
Samo naprid bez straha I nervoze. HR se je dovela u situaciju di je ovaj odljev neminovan I sad mora platit prikladnu cijenu. Mozgovi I radna snaga odlaze dok nepotizam I korupcija ostaju dok se ne kanibaliziraju. Kao kad se tumor prisili da pojede samog sebe. Muz ce ti nac dobar posa da svojim fakultetom, jezik ces lako razvit a mala ce ti odrast u normalnom drustvu bez kompleksa. Doma se uvik mozes vratit ali odlazak ce bit tezi I tezi sta ga se odugovlaci. Sritno!
firetulip, te pokušaje ad-hominem-a sačuvaj za te svoje kanađane kojima vjerovatno ne smiješ ništa reć pa dolaziš vamo flexat svoje virtualne mišiće….heh…
ostaje ko želi i jer želi, a ide ko želi jer želi…promjenu il bolji početak. a za šta sam ja, to ti ne znaš.
majo, mene je više zanimalo kad je pat pozicija u raspravi vašoj, po čijemu bude na kraju?
heh…npr. ja nisam neki tradicionalist da očekujem da muška bude zadnja itd. po meni bi zadnja trebala bit ona…bolja ideja.
znači u tom smislu, a ne da bi ti morala bit neki glasnogovrnik obitelji, što ne bi.
davno smo ovo pisali, ne znam govori li ovaj zadnji post
http://misusovo.blogspot.hr/2016/04/nepremostive-razlike.html
nešto oko toga na šta sam ja aludirao gore.
nadam se da ne.
kako će joj muž nać posal, zar i tamo gdje ide ima nepotizma i korupcije?
This comment has been removed by the author.