Davno sam spominjala na više mjesta kako su mi instagram mame bile ozbiljan poticaj za izgradnju obiteljskog života. Toliko sam se bojala tog velikog koraka da sam konstantno tražila izlike kako ja to ne mogu – a onda je muž poslije svatova ženi kupio…
Kreće moje najdraže doba godine. Taman nekako od sredine listopada, kada se ne može više zanemariti jesen, tamo negdje do kraja veljače. U tom periodu obavim šetnje u kojima ti se ruke smrzavaju, nošenje kaputa, pokrivanje dekicom pred tv-om, mirise toplih kava, čokolada, čajeva,…
Uvijek sam se hvalila kako posjedujem onu ‘ako nemaš ništa lijepo za reći, ne reci ništa’. I ne samo to, već sam i s godinama usavršila način na koji se rasipati okolo s forama tako da atmosfera u društvu ostane opuštena, da se svi…
Muž mi je nedavno bio na team-buildingu, začudo, u Hrvatskoj. I kada me pitao želim li da mi što donese, ja sam kao prava Carrie rekla: ‘Danas je izašao novi Storybook! Samo to! Pliz, pliz, pliz!’ I muž, kao dobar suprug kakav i je,…
Samo mijena stalna jest, govorio je moj frend Petar Preradović. Iseljenik, također. I to je osjećaj koji me ovdje prati od kada smo došli. Konstantan zadah novosti, konstantan osjećaj da se u svakom trenutku nešto može promijeniti. Nešto ili sve, ovisi o datom trenutku.…
Pričajmo malo o našim muškarcima. Pričajmo malo o onim muškim jedinkama koje nam po noći oduzimaju prostor u krevetu i hrkanjem remete dragocjeni san. O muškim pojedincima kojima kuhamo i peremo veš dok nam oni kose travu i odvode djecu na igralište. (Sve može,…
Jedno ljeto proveli smo na Pagu. Mama, brat i ja. S tog Paga ponijela sam uspomenu na bratovo razbijanje brade, na plaže koje izgledaju kao da ljetujete na Mjesecu, i na najzabavnije dječje ljetovanje. Naime, to je jedino ljeto u mom dječjem životu kada…
Frend je u Singapuru i šalje curi slike. Vadi joj mast, kaže ona. Ja razmišljam na tren kako nema te slike iz Singapura s kojom bi mi se mogla vaditi mast. Lijepo, zanimljivo, drugačije. Ali baš zavist? Teško. I onda sam počela razmišljati, jesam…
Nikada nisam posebno obraćala pažnju na mjesto događanja sudbonosnih susreta, ali sada kada stavljam sve na papir, vidim da mi se Pag kristalizira kao ‘hotspot’. Što je simpatično jer sam tamo bila samo dva puta – jednom u djetinjstvu i jednom u odrasloj dobi.…
Osjećaj koji imaju svi expati, a o kojem rijetko govore je upravo osjećaj smisla. Točnije potraga za smislom. Nekako, u prvim godinama (nadam se) imate osjećaj da ste učinili ogromnu stvar i konstantno vas muči kompleks ‘uzaludne borbe’. Jer i otišli ste upravo jer…