Akrobat
Svaki korijen svake dlačice na tijelu
vlastitu poznajem jer samoranjavanje
nije više u modi
pa smo prisiljeni alternativne
prakticirati metode sa delikatnim
rasponom vidljivih posljedica.
Kolika količina boli
poželjna je u prihvatljivom
traganju za zvijezdama?
Nokti mi neće moći izdržati još
dugo jer tupim polako dok upuštam se
u beskrajne rasprave
sa vlastitim želucem koji,
čini mi se, mnogo
kukavniji od jetre je
koja je spremna podnijeti
sve
ako ne i više
za tebe.
Može li te zadiviti
moja sposobnost balansiranja
na bodljikavoj žici?
Ljubomora
Misao zagonetna
provlači mi se od tjemena
do pupka
jer ruke prazne su mi
dok te uhvatiti
pokušavam u zraku.
Kosa ti je nestala odavno
a odbijaš ipak moj bunt
shvatiti ozbiljno jer
crvenokose ti posebno
drage bile nisu.
Nikada.
Osim one jedne koja
remeti mi prirodni
tijek ciklusa dok adrenalin
proždirući me tjera
me na smijeh.
Voljeti te teško
nije koliko uhvatiti
tvoj pogled.
Pred zoru
Sad pitanja više nema, nema ni odgovora
Rekla je tiho tren prije
Nego nas je magla progutala nijeme
Mislila je gledati u mjesec još satima
Sklupčana na dnu sama
Niti trepnula nije dok smo nestajali
Ljutila se na pjesnike vukove zvijezde
I sve što ima nadohvat ruke
A nikada nije bilo njezino
Umotana u miris nadolazeće zore
Tiho je tiho plakala
I plela ruke oko moga pasa
U nadi da će olovnim stiskom
Zadržati blijedeće snove
Ležala je cijelu vječnost zamišljena
Pomalo izgubljena
A ja sam otišao.
Otišao bih da nas tren prije
Nije magla progutala nijeme.
Alisa s druge strane ogledala
Gledala sam u ogledalo tako dugo
Dovoljno dugo da me oči zabole
Dovoljno dugo da se osuše
Boje su se stapale
pretapale
Obrisi su nestajali
Postajali neprepoznatljivi
Gledala sam u ogledalo tako dugo
Dovoljno dugo da se ne prepoznajem
Više nisam bila ona
Ona koja me sada gledala
Iz ogledala
Bila je netko drugi
Gledala sam u ogledalo tako dugo
Da nisam ni zapazila da se gubim
Nestajem
I što sam manja ja
Tišina je veća
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
dok se moja nitroglicerinska oštrica
prisno priljubljuje uz arterijsku
nabreklu venu tu negdje
u unutrašnjem svemiru uma.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
i samo zbog toga želim ti posljednju
zariti krijesnicu duboko duboko u oko
da ti dopre do najdalje točke skrivene
svijesti i ostane tu kao semafor.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
jer bilo je i vrijeme da odapnu jer ona
ih ne može razmjestiti kako mogu
ja a znaš i sam da drugačije
nije onako kako treba biti.
Zvijezde su mrtve već neko vrijeme
po protokolarnom rasporedu sjede nijeme
zamišljene i sjetne i ni sjetile se
nisu moje nitroglicerinske oštrice
u paralelnom svemiru tvog natečenog
mozga.
- Sjeti se kako si me gledao!
