Samozatajna kakva jesam (i humoristična, kao što vidite) imam poseban odnos s prosincem i svim što on donosi. Pošto mali Isus i ja dijelimo rođendan, kao dijete sam razvila teoriju da je cijeli Advent i svo ovo kićenje i pripreme i uzbuđenost – samo uvertira za MOJ rođendan. Djeci rođenoj na Božić nije baš jednostavno. Najčešće dobiješ jedan poklon, nikad ne častiš bombonima u školi, ne možeš slaviti rođendan na ‘pravi’ dan jer ti nitko ne može doći, a i torta je uvijek u drugom planu uz svu tu hranu. To je teška surova istina. Ali meni nije teško padala.
Da se ne osjećam manje vrijedno, ili ne daj bože zapostavljeno, mama je uvijek pokušavala od mog rođendana napraviti spektakl. Ono, ja rođendan moram slavit DVAPUT jer mi dolazi prvo obitelj, a onda kasnije nekad djeca (to je bila sezona socijalističkih rođendana, molim lijepo, nisu se pomicali rođendani za subotu i sl.), a uz to je na moj rođendan uvijek sve lijepo okićeno, često pada snijeg (je l čitaš ti ovo, sniježe, gdje je zapelo? wtf?!) i atmosfera je drugačija. Uvijek je pazila i da mi kupi dva poklona. Sve je bilo podređeno tome da se osjećam posebno i ja se nisam bunila.
Naravno da sam već godinama svjesna toga da sve to nema veze sa mnom, ali i dalje mi je ostao osjećaj te uzbuđenosti koja se polako prikrada kako krene Advent. Odbrojavanje. Pa lampice. Pa hladnoća. Pa snijeg. Pa miris bora i kuglice. Pa MOJ rođendan! Ok, i Isusov, ali ono, MOJ! Nekako se tako ustalila i lijepa obiteljska tradicija da se spontano svi okupljaju – kod nas. Jer je meni rođendan tako da se ZNA gdje se ide čestitat. A meni paše jer mrzim ići negdje za Božić. Sad kad imam svoju malu ludu dvogodišnjakinju (također zimsko dijete) posebno želim zadržati takvo ozračje. Naravno, ne zbog svog rođendana. Hello, ovo mi je 29., znači službeno prestajem s rođendanima 😉
Neću lagat, nemam ništa protiv tih američkih fora, kićenja svega već početkom adventa, rasprostranjenost sadržaja po gradovima, lijepe večernje šetnje pa čak i rano kićenje bora. Zašto ne? Ako nas to veseli… Meni prvoj kao pravom konzumentu je teško povući granicu oko onog što nam treba, a što je previše. Što s poklonima? Koliko velik poklon uzeti djeci? Kupiti poklone svima ili samo djeci? A jedno drugome? A ostatku obitelji? Jasno mi je da je stvar u duhu, ne u materijalnim dobrima, ali kad me krenu bombardirat sa svim ‘božićnim’ izdanjima lijepih proizvoda, raspametim se.
Božićne šalice? Yes, please! Blagdanski fotosešn vlastitog prekrasnog djeteta? Itekako! Poseban fotoalbum za posebne fotke (posebnog djeteta za posebnu mamu, ofc)? Apsolutno! I trudim se koncentrirati na sve te stvari koje su ipak malo više od stvari. Fotke su vječne, albumi postaju pomalo retro, ali su neizmjerno vrijedni i s godinama postaju sve više, svečano posuđe se vadi u posebnim prilikama i pobuđuje neke tradicije i zakopane emocije. Nije samo posuđe. Kićenje bora važnije je od kuglica, ali to ne znači da ne želim da mi kuglice budu lijepe! I toplo mi je oko srca, a novčanik sve prazniji. Bankrot proglašavam standardno s 1.1.
Ove godine, kao i prošle, bili smo u Zagrebu na Adventu. Ići ćemo, baš kao i prošle, i u Osijek. Dva adventa, potpuno drugačija. Prekrasna. Je, prošle godine Morana nije imala ni punih godinu dana, sad će uskoro tek dvije navršiti. Možda je premala. Sjećati se neće sigurno. I znate što? Apsolutno me boli briga – jer sjećat ću se JA! Dolaskom djece, stavljamo ih na prvo mjesto, ali to ne znači da trebamo u potpunosti zanemariti sebe. Mene veseli sve to, a veseli i nju. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog moje sreće. Sjećate se kad su bili skroz male bebe pa su vam svi govorili ‘moraš ti jest prva da oni imaju što jesti’? Baš kao što u avionu prvo morate staviti kisik sebi, a tek onda djeci. Jer nema te igračke ni tog bora koji može razveseliti dijete ako mu je mama nezadovoljna, čangrizava kokoš. Osim toga, ne dam se obeshrabriti svim tim balkanskim forama sa djecom koja po zimi šeću ne više od 5 min – jer je hladno, koja su umotana na +15 stupnjeva – jer će nazebst (nazepst?!), na lošu stranu landranja jer ću to ‘naučiti i djecu’. Ma da? Baš super! Naučit ću je da istražuje, da propitkuje, da uživa u malim stvarima. U lampicama i prženim bademima. U smijehu i promrzlim prstima. I godinama ćemo obilaziti adventeske sajmove i razne gradove sve dok i ona ne zapamti gdje smo sve bili i što vidjeli. A ovi kojih se ne sjeća će joj ostaviti poznati osjećaj topline i sreće, onaj koji nas ispunjava iznutra, a sami ne znamo odakle točno.
I mala digresija za sve čitatelje, muške pogotovo. Kupite ženama dar (zašto to uopće govorim?! Naravno da ćete kupiti ženi dar). ALI – kupite joj pravi dar! Što to znači? Pegla nije dar. Ni sušilica. Ni tepih, ni zavjese, ni pare. Pegla i ostala kućna pomagala su dar VAMA, a ne njoj. Pare su poklon za studente i tinejdžere (evo ti 300 kn za sladoled?! jea rajt! wink wink). Čuli ste onu ‘dijamanti su ženini najbolji prijatelji’? E pa, držite se te! Ne, nisam ni Borna Rajić, ni pala s kruške, jasno mi je da nemate baš love za dijamante. Ovdje sam mislila na svrhu i značenje. Poklon bi trebao biti nešto što osoba koja ga dobiva želi, a neće si nikad sama kupit (Ajfon 6, mužu. Tenks). Nešto što predstavlja osobu kojoj to poklanjate. Nešto što je vezano uz nju samu. Nešto što vas podsjeća na nju. Narukvica koju gleda na netu već tri mjeseca. Ili knjiga koju je pročitala već šest puta. Odlazak u kino (za prezaposlene roditelje npr.). Vikend za parove. Ne mora to biti hotel sa 4 zvjezdice u Parizu. Može biti vikend u Brodskom Stupniku – kog briga, bitno da ste sami i da nemate nikakvih obaveza. Poklon bi trebao biti nešto što će razveseliti tu osobu kojoj poklanjate. Pa makar to bile šalice sa simpatičnim citatom. Ili uramljena fotografija. Osobno, zagovaram beskorisne poklone koje razvesele, a duboko osuđujem poklone koji su korisni. Neću peglu! Ako mi treba, morat ćeš mi ju kupit i ovako i onako! Rekla bih ‘kupit ću si je sama’, ali jelte – posao, plaća, kućanica i te spike.
Za žene samo kratki savjet – božićni džemperi su uvijek dobitna kombinacija. Vi ćete umrijeti od smijeha i sreće. On ne. A mora ga nosit. Jer je Božić, a on, gle čuda, ima džemper! Odličan način da mu ‘vratite’ za sve kupljene pegle, a ujedno odličan poklon – vama! 😉
p.s. – ako padate u nesvjest od ljepote ove lutkice, možete ih naći na njihovim stranicama; predivan ručni rad domišljate Jasmine i lutkica. Ja odbrojavam do Moraninog biranja vlastite lutkice (hoću i jaaaa!! :'()
A ako ideja nemate, a svidjelo vam se gore nabrojano, linkovi su dostupni (napominjem – ništa nije sponzorski, nemam lipe koristi od toga, samo dijelim što me oduševilo i što sam i sama kupila) :*
[…] sa sobom što duže.. O drugim mamama spretnih ručica već sam ukratko raspravljala u postu Čiji je to Božić uopće?, ali rado bih proširila vaše i svoje vidike. A vi sa mnom slobodno podijelite zanima li Vas […]
[…] Snovotvorcima, gdje sam morala odabrati SAMO dvije slikovnice za moju Moranu. Sjećate se da sam obećala pomoći s poklonima za sv. Nikolu, Božić i rođendane? E, to je to! Naravno, narudžbi sam pristupila […]
[…] Snovotvorcima, gdje sam morala odabrati SAMO dvije slikovnice za moju Moranu. Sjećate se da sam obećala pomoći s poklonima za sv. Nikolu, Božić i rođendane? E, to je to! Naravno, narudžbi sam pristupila […]
[…] sreo u životu. Tako da ako žudite za pravim lijepim božićnim tekstom, lako ga možete pronaći ovdje. I da, sve znam o ‘istraživanjima koja pokazuju da su ljudi sretniji ako ranije okite […]